KURBAN-BAJRAMSKI VA'Z '15

 Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd

Traženje oprosta i dova

 Moj Bože, ko je podložniji propasti i pogrešci od mene, a ko je dostojniji oprostu i poklonu od Tebe! Ti si me stvorio slabašnim, pa ja nisam kadar od sebe štetu odbiti niti sebi korist pribaviti. Moj Bože, Tvoje znanje o meni je vječno, Tvojoj odredbi ja ne mogu umaći niti se Tvojoj odluci suprotstaviti. Tvojom voljom ja sam Ti pokoran, a od Tebe je pomoć i dar. Ogriješio sam se o Tebe sa Tvojim znanjem; pa argument je Tvoj. Tako Ti obaveze na milost, ulij strah u moje srce - da mi nada bude samo u Tebe i strah samo od Tebe!

  Kada bi ulazio u mezaristan, Hasan je učio:

- Moj Bože, Gospodaru ovih istruhlih tjelesa i izmrvljenih kostiju, čiji su vlasnici otputovali sa svijeta ovog vjerujući u Tebe i nadajući se milosti Tvojoj, pošalji im od Sebe  nadahnuće, a selam od mene!

  Hammad ibn Seleme prenosi da je Osman en-Nehšeli rekao: "Stotinu tridesetu sam doživio i sve sam ostavio, jedino mi se nadanja svakog dana povećavaju." 
  Ebu Derda kaže: "Troje me nasmijava, a troje rasplakuje. Nasmijava me:

− čovjek koji se nada dugom životu, a smrt svuda za njim traga

− čovjek koji je nemaran, a zna da zanemaren neće biti, i

− čovjek koji se puno smije, a još ne zna da li je Stvoritelj i Gospodar njegov zadovoljan njime ili nije.

 A rasplakuje me:

− strah od kraja

− prekidanje rada

− stajanje pred Allahom, kada će čovjek čekati da mu Allah džellešanuhu odredi mjesto u Džennetu ili Džehennemu."

Ko sebe kudi pred svijetom, on, u stvari, hvali sam sebe, a loše je to što čini!

  Čini dovu!

  Da bi postigli hairli željeni rezultati, rob mora uraditi sve što je u njegovoj moći, a to je vrsta dove koju zovemo "aktivna dova" a koju nikako ne smijemo zanemariti.

"Onaj ko uči dovu a ne trudi se, poput onoga je koji ide u rat bez oružja."

  Ljepote dženneta

  U Džennetu ima ono što oko nije vidjelo i uho čulo i što čovjeku nije moglo ni naumpasti. (hadis bilježi Tabeini).

  Džennet je posljednja stanica našeg života, konačni cilj našeg dugotrajnog putovanja, vječno uživanje. O Džennetu možemo samo da slušamo i maštamo, a dunjaluk vidimo i zato je malo onih koji više vole ahiret od dunjaluka. A kada bi vidjeli Džennet i njegove ljepote, niko ne bi želio ni trenutak ostati na dunjaluku, sve bi pomrlo i svi bi vjerovali, ne bi bilo kafira. Kad bi masa ljudi vidjela kako Allah plaća sedždu, niko uspravan ne bi hodao sve bi bilo na sedždi.

   Vjera i jeste da se vjeruje u ono sto se ne vidi, a ono sto očima vidimo u to ne treba ni da vjerujemo. U tome i jeste razlika između nauke i vjere.
Današnji moćnici, dunjalučari, ne žele ni da misle o Džennetu, jer su pokušali na dunjaluku da priušte sebi svoj džennet, ali su se prevarili. Nema na dunjaluku Dženneta!

   Dunjaluk je sam po sebi problematičan. Koliko god da se uživa, svi moramo ostariti, umrijeti, spavati, nuždu obavljati, nokte rezati, šišati se itd. Niko nije pošteđen problema kao što su bolest, strah od gubitka nekoga ili nečega, požar, zemljotres, ratovi, pljačke, ubistva...

   Medicinski stručnjaci nastoje da produže ljudski vijek, da zaustave smrt i iskušenja. Mladići bi voljeli da zaustave točak vremena, da ne ostare, a stari bi najradije da se vrate u svoju mladost. Allahov zakon se odvija i niko ga ne može promijeniti.

   Bogataš se boji da ne izgubi svoje bogadstvo, roditelji se plaše za svoju djecu, vlasnik kuće se plaši od lopova, zdrav se plaši bolesti, bolestan se boji smrti, Strah! Strah! Strah!

Gdje god se okreneš - strah. Što se više povećava uživanje, strah i neizvjesnost su sve veći.

   Dunjalučarima je sve na dohvat ruke, ali ta uživanja uvijek prate iskušenja. Kad se dođe do zida, onda se nema kud dalje. Ostaje još samo droga i samoubistvo.
  Čak i oni koji vjeruju, uvijek traže od Allaha da ih sačuva iskušenja.
Sva nastojanja i žrtva da se postigne dunjalučki džennet traje samo jedan tren. Život na dunjaluku je isuviše kratak da bi smo na njemu tražili džennet.
  Dunjaluk je samo prolazna stanica na putu ka Džennetu. Allah nas je stvario da nas iskuša kako će ko putovati, koji put će odabrati: put ka Džennetu ili Džehennemu. Puteva nema mnogo samo su dva. Na nama je da na vrijeme startujemo i odaberemo put ka vječnom uzivanju.

  U Džennetu nema problema ni iskušenja. Kada Džennetlija uđe u Džennet, bit će upitan: " Jesi li ikada vidio siromaštvo (da li si ikad patio)"? A on će odgovoriti: " Niti sam ga vidio, niti sam ga okusio" (Muslim)

   Kada Džennetlija ugleda ljepote Dženeta zaboravit će da je ikada na dunjaluku patio. Tako će i Džehennemlija zaboraviti da je ikada uživao kada osjeti žestinu vatre. Zato nas Allah upozorava da požurimo: " Požurite ka oprostu svoga Gospodara i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, koji je obećan bogobojaznim, onima koji dijele i kada imaju i kada su u oskudici, koji srdžbu savladavaju i ljudima opraštaju. Allah voli dobročinitelje. Za one koji kad grijeh počine ili kad se povrate, prema sebi ogriješe, Allaha se sjete i za grijehe oprost traže. A ko će oprostit osim Allaha, i za one koji svjesno u grijehu ne ustraju" (Ali Imran,133 - 135)

  Za Džennet nisu potrebni veliki ulog, kapital, milioni, bankovni krediti, otplata u ratama s kamatom. Potreba su samo dobra djela.

   Na dunjaluku je slab profit, najviše od 20 posto, a Allah nudi najveći profit, čak do 700 posto. Kod Allaha ne treba početni kapital, svi su ljudi ravnopravni. Kod Allaha i siromah može da zaradi kao i bogataš, nema veza ni prioriteta.

   Bez vjere nema stida ni obraza

   Po islamskom učenju stid se ubraja u najbolja svojstava lijepog ahlaka koja vjernika pribiližavaju Allahu. Stid donosi samo dobro i neodvojivi je dio imana, tako da kada nestane stida nestane i imana i obrnuto. To je svojstvo koje je kao oporuka ostalo od prijašnjih Allahovih poslanika i prenosila se s koljena na koljeno. I nema nimalo sumnje da su se nemoral, grijesi i razvrat pojavili i raširili u društvu tek nakon što je u ljudskim srcima nestalo stida. Stid je osobina iskrenih vjernika, izgrađenih ličnosti i poputnina bogobojaznih, pa kada njega nestane to je jasan znak da su ljudi ostavili Allahovu uputu, a prihvatili zabludu i utrli sebi put do poniženja i sigurne propasti. 

  Ako se ne stidiš, radi šta god hoćeš

  Stid je moral koji čovjeka podstiče na ostavljanje grijeha i ne da mu da prelazi granicu dozvoljenog i da skrnavi tuđa prava. Stid (ar. el-hajau) izvedenica je od riječi život (ar. el-hajat) i on je srazmjeran životu (živosti) srca, a istinskog života srca nema bez spoznaje i pokornosti Allahu, dž.š. Postoje dvije vrste stida: prirodni i stečeni stid.

   Prirodni stid je osobina s kojom se čovjek rađa, poput stida muškarca i žene od javnog pokazivanja i otkrivanja stidnih mjesta, i poput stida koji su pokazali Adem i Hava kada su im se otkrila stidna mjesta nakon što su kušali zabranjeno voće, pa ih je prirodni, urođeni stid, natjerao da se pokrivaju džennetskim lišćem.

  Stečeni stid je posljedica imana i iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., koji vjernika sprečava u činjenju grijeha. Taj stid se rađa u srcu kao posljedica shvatanja obilja Allahovih blagodati i naše nedostatne zahvalnosti na tim blagodatima, pa se zbog toga vjernici stide Allaha, koji im ne uskraćuje blagodati i ne prekida Svoju milost ni onda kada oni griješe prema Njemu.

   Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid.

  Zato, neka nam je uvijek na umu veličanstveni hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je vaš Gospodar stidan i plemenit. On se stidi da vrati prazne ruke onome ko Ga iskreno zamoli i ko Mu se dovom obrati.’’ (Ebu Davud i Tirmizi). Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid.” (Ibn Madže). 

   Vjera u ljudima razvija stid kao ukras duše i ljepotu duše. Ko nije stidan on je primitivan prostak i vulgaran. Stid preko duše direktno slijedi iz vjere, ,Ko nema stida nema ni obraza.'

   Depresija, tuga, zabrinutost….sreća

  Mnogi analitičari, političari i sociolozi, očekivali su da će ovo 21. stoljeće biti stoljeće mira, reda, harmonije, blagostanja i sreće.  Osnovni smisao zbog kojeg nas je Uzvišeni Allah stvorio je, kako sam kaže u Kur’anu: Inna haleknel inse vel džinne illa lija'budun… „Stvorio sam ljude i džine da mi ibadet čine“. Novi trendovi života postavljaju pred čovjeka nove izazove koji nisu toliko bitni za njegov život a čovjek se trudi da ih sustigne i sve manje ima vremena za predanost i pokornost Allahu zbog čega nas je i stvorio Allah.

  Samo je vjernik sretan
  U suri Et-Tekasur se kaže:

1. Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete

2. sve dok grobove ne naselite.

3. a ne valja tako, saznacete svakako!

4. i još jednom, ne valja tako! saznacete sigurno!

5. ne valja tako, neka znate pouzdano,

6. džehennem cete vidjeti jasno!

7. i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!

8. zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani sigurno!

   Današnji čovjek je žrtva modernog društva u kome su mu osigurana sva ljudska prava ali nema prave i istinske sreće. Potpunu sreću doživljavaju samo iskreni vjernici. 
   Vjernik je sretan jer je na pravom putu, sretan je jer vjernik, sretan je u namazu, sretnim ga čini kada zikir čini Allahu, sretan je kad čita najbolju i najljepšu knjigu a to je Kur’an a.š.

  Sretan je jer se nada Džennetu i da će biti u društvu poslanika i dobrih ljudi. Današnji čovjek je sve više otuđeniji od komšija, prijatelja, rodbine i ostalih ljudi a po prirodi je društveno biće. Neprirodno je da čovjek egzistira sam. Nažalost i među nama ima takvih koji žele biti sami.

  Kaže poslanik s. a. v. s.:

„Vjernici su jedni drugima poput stubova, podupiru jedni druge“.

   Koliko se možemo jedni u druge pouzdati i osloniti u svakoj situaciji???

  Prema procjenama svjetske zdravstvene organizacije do 2020. godine, depresija će postati jedan od dva najveća zdravstvena problema. Depresija se javlja uglavnom zbog nedostatka sreće i smisla života. Mnogi smisao života traže u bogatstvu, imanju a znamo da u kabur sa čovjekom putuju samo njegova dobra djela.

 Zbog čega ljudi upadaju u depresiju, zašto su zabrinuti, zašto su tužni, zbog čeka nema osmjeha na njihovome licu? Zato što su okrenuli glavu od Kur’ana. Nastoje samo zaraditi za ovaj svijet a onaj zaboravljaju.

  U suri Ta-Ha u 124. Ajetu, Allah  s.v.t.a., kaže:

 ,A onaj ko okrene glavu od knjige moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.'

  Ali isto tako Allah s.v.t.a., nudi rješenje, spas, izbavljanje iz ovakvih situacija pa kaže u suri Ez-Zumer u 54. ajetu:

Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.

  Šansa za svakoga

  Draga braćo niko nam na dunjaluku ne nudi dvije šanse ako  pogriješimo u nečemu, ali Uzvišeni Allah koji je Milostiv pruža nam šansu da se iskupimo i popravimo i to na jednostavan način; samo treba učiniti iskrenu tevbu (pokajanje).

  Božiji poslanik je često isticao da mu je ovaj ajet jedan od najdražih.

Kaže poslanik  s.a.v.s.: „Najsretniji i najdostojniji čovjek moga zauzimanja (šefa‘ata) na Sudnjem danu biće onaj koji bude izgovarao iskrena srca – La ilahe illallah.”

  Jednom prilikom čuvenom Hasanu el Basriju došao čovjek i potužio se da kiša dugo nije pala.

El Basri mu kaže: Estagfirullah traži oprost za grijehe od Allaha.

Došao drugi i potužio se na neimavštinu, siromaštvo,

El Basri mu kaže: Estagfirullah traži oprost za grijehe od Allaha.

Dolazi i treći i kaže žena mu nerotkinja a

El Basri mu kaže: Estagfirullah traži oprost za grijehe od Allaha.

Dolazi mu i četvri i kaže zemlja mu slabo rađa, slabo plodove daje, džaba sije, a  El Basri mu kaže: Estagfirullah traži oprost za grijehe od Allaha.

Prisutni mu kažu; Hasane jesi ti čudan, svako ko ti se potuži ti kažeš: estagfirullah traži oprost za grijehe od Allaha“

A Hasan el Basri im kaže zar nikada niste čuli za ajet:

I govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; (Nuh 10)

Ako od Gospodara svoga oprosta tražite i ako se pokajete, a On ce vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite… …(Hud 3)

 Poštovana braćo, cijenjene sestre, ako želimo lijepo proživjeti  život, ispunjen srećom i zadovoljstvom na ovome svijetu a usput zaraditi mjesto u Džennetu i postići Allahovo zadovoljstvo, bez oklijavanja moramo učiniti pokajanje, (tevbu) i nikad se više ne smijemo vratiti na staro, moramo prihvatiti način življenja po Kur’anu i sunnetu Poslanika Muhammeda a.s.,  jer je to jedini put potpune sreće.

   Upiši dijete u mekteb!

   Mekteb je početna i temeljna odgojno-obrazovna ustanova na nivou džemata Islamske Zajednice. Mekteb ima posebno mjesto,nezamneljivu ulogu izuzetni veliki značaj. I ako je u Islamu naglašena roditeljska odgovornost za odgoj djece, time nije nimalo umanjena i odgovornost Zajednice i njen interes za ovu djelatnost jer od kvaliteta islamskog odgoja i obrazovanja svakog člana zavisi i kvalitet vjerskog života u cijeloj Zajednici.

   Mektebska nastava je dragocjena i podobna za svako dijete. To je nastava koja ispunjava pedagoške propise i koja će na koncu ako Bog da pokazati rezultate. Zato ne smijemo da propustimo prilike da upišemo dijete ili djecu u obližni mekteb. Hvala Dragom Bogu,pa su troškovi za mekteb minimalni, u odnosu na školu. Nije teško opremiti djecu za mekteb.Uzmimo svoju dječicu za njihove ručice i povedimo ih u džamiju.

   Dijete u mektebu u svakom slučaju je na dobitku. Najbolji osjećaj je gledati dijete kako pravi prve korake u otkrivanju islamskih vrijednosti. Pa onda dođe prva sura, pa prvi namaz, pa prvi harfovi i prva hatma donesu radost u naše domove. Lukman mudri simbolizira idealnog roditelja, staratelja, babu.  Koliko je njegova uloga odgajatelja i pedagoga bila vrijedna i uneverzalna za svako vrijeme,govori nam Uzvišeni Allah u Kur'anu:  "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (31:13)  "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući. (31:16)  O sinko moj, klanjaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (31:17,18)

  Vrijeme promiče i život promiče, a mi dolazimo i odlazimo. Život danas, smrt sutra. Ko je bio danas na površini Zemlje, sutra će biti u njenim dubinama.To je pravilo života. Ono što ostaje su iman i dobra djela. Sve je prolazno samo ostaju dobra djela koja su učinjena u ime Allaha.dž.š. Onaj koji je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje.

  Allahu Sveznajući, nauči nas kako da zaslužimo Tvoju uputu, milost i oprost. Pouči nas, Bože, da mijenjamo kod sebe ono što nije dobro, jer znamo da Ti nećeš promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni!

Priredio: Nijaz Salkić

Literatura:Ljepota islama o hladu Milostivog i ljepoti Dženneta Njegovog", autora hfz. Husejna Čajlakovića, “Čujem šum, prijatelja ne vidim.” El-Hasan El-Basri, Muhamed Nasirudin El-Uvejd.