Priredio: Nijaz SALKIĆ
10. BOBAK: ZEKAT, OBAVEZA IMUĆNIH
Zekat je izvjesna količina određene imovine koju neki prema Božijoj zapovijedi daje u vlasništvo drugom muslimanskom licu.
Zekat spada u najveće Božije zapovijedi-farzove i kao takav spominje se u Kur'anu na preko trideset mjesta, upo-redo s namazom, što je najbolji dokaz koliku mu važnost Islam daje. Velika je Božija prijetnja za one koji su dužni a ne izvršavaju te dužnosti.
Obaveznici Zekata
لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّوا وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَٰكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَالْمَلَائِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَىٰ حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّائِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُوا ۖ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاءِ وَالضَّرَّاءِ وَحِينَ الْبَأْسِ ۗ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ
Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone''. (El-Bekare,177)
Da neko bude dužan davati zekat treba da ima ove uvjete: 1) da je musliman, 2) da je pametan, 3) da je punoljetan, 4) da ima određenu količinu (nisab) novca, zlata ili srebra — u kakvom bilo obliku, ma u čemu — ili druge imovine koja raste i razvija se, npr. trgovačke robe i žive stoke za rasplod. Ako je novac, zlato ili srebro, odnosno rečena imovina kod dotičnog pregodinila i ako taj nema na sebi duga koji bi, kad bi ga isplatio, okrnjio spomenutu količinu koju zovemo nisabom ili bi je posve nestalo. Ta količina (nisab) kod zlata iznosi 20 miskala (miskal = 4,58 g, 20 miskala = 91,60 g) kod srebra 200 drama (dram = 3,21 g, 200 drama ja 641,5 g srebra). Kod robe za trgovinu, te novca od papira i metalnog osim od zlata i srebra je onoliko koliko vrijedi 200 drama srebra u novcu. Kod žive stoke; kod goveda 30 komada, kod sitne stoke 40 komada.
Nisu obavezni dati Zekat
Prema tome zekat nisu dužni davati: ludi, dječaci (niti iko treba da iz njihove imovine daje), onaj koji nema od spomenutih imovina punog nisaba, onaj s drugom vrstom imovine, npr. zemlje i kuća, ne znam koliko, onaj u koga određena količina spomenutih imovina nije još pregodinila, onaj koji je dužan toliko da bi mu sva ta imovina otišla za dug kad bi ga isplatio, ili mu ne bi ostalo bar toliko koliko bi iznio nisab.*)
VRSTE ZEKATA
Zekat na dug
Zekat se mora davati i na dug koji neko ima kod drugih osoba ali tek onda kada se taj dug naplati. Da li dužnost davanja nastaje kad se sav dug naplati ili samo jedan njegov dio, da li se
*) sadekatu-l-fitr za 2011. godinu za Sloveniju, po osobi iznosi 10,00, 15,00 ili 20,00 eura. Nisab za zekat za 1432/1433 godinu, odnosno 2011/iznosi 3.090,00 eura.
Budući da se vrijednost zlata i srebra mijenja, potrebno je svake godine izračunati vrijednost nisaba prema vrijednosti ovih dragocjenih metala.
mora dati i za prijašnje godine dok se nije ništa naplatilo od duga, — pri rješavanju tih pitanja valja znati slijedeće: Kod pojma »dug« razlikujemo tri vrste: »jaki dug«, »srednji dug« i »slabi dug«. »Jaki dug« je onaj što ga dužnik duguje za zajam ili trgovačku robu koju je odnio na.veresiju. »Srednji dug« je onaj što ga dužnik duguje za drugu kakvu imovinu, npr. kupio neko vola ili konja od težaka, dakle ne od trgovca, ili kupio.od netrgovca njegove polovne haljine, kupio nečiju kuću za stanovanje itd. »Slabi dug« je onaj koji proizlazi iz obaveza koje nemaju veze sa zamjenom za neku imovinu, kao npr. dužni mehr puštenici ili udovici koji one naplate, ili kad neko odbije da po oporuci nekog čovjeka primi neku svotu novca.
Kod »Jakog duga« mora se platiti zekat i za prijašnje godine dok je ležao dug kod dužnika, ali tek kad primi jednu petinu nisaba, odakle treba dati dva i po postotka, tj. četrdeseti dio. To mora učiniti ako je dug njegov kod osobe koja ga ne poriče, pa makar ta osoba bila sudski proglašena raspikućom, ili čak i poriče ali zajmodavac može dokazati da mu je dotični dužan.
Za »srednji dug« se ne mora dati zekat dok se ne primi koliko iznosi cijeli nisab. Da li će dati na njega j za prijašnje godine ili ne, o tom postoje dva mišljenja koja se osnivaju na dvije verzije, izvora (rivajeta). Jedno je mišljenje da treba i za prijašnje godine (to mišljenje zastupa više učenjaka), a drugo je da ne treba (neki tako drže).
Za »slabi dug« također se ne mora dati zekat dok se ne primi kolik cio nisab, i to pošto prođe godina dana po primitku.
Ova mišljenja su našeg imama Ebu Hanife, dok njegovi učenici Ebu Jusuf i Muhamed zahtijevaju da se dadne zekat na svaki dug bez razlike, čim se koliko bilo naplati, i to četrdeseti dio od naplaćenog iznosa.
Da bude zekat valjan i da se čovjek oduži dajući zekat, potrebno je namjeru izraziti (nijjet učiniti) bilo pri davanju nekome, ili pri izdvajanju ili odbrajanju iz svoje imovine. Kad bi dakle dao nekom novaca ne namjeravajući tada da je to u ime zekata pa kasnije nijet učinio da ono bude u ime zekata, a novac je još na srijedi, moglo bi valjati. Onaj kome se daje ne mora znati da je to zekat, pa čak kad bi mu rekao da je to poklon ili zajam, a ovamo za-nijetio da je zekat, moglo bi to vrijediti kao zekat. Zbog ovoga uvjeta o nijjetu ne može se dužnik osloboditi duga time da mu ga odbiješ u ime zekata. Tu bi morao dužniku dati sumu koliku ti je dužan, utvrdivši ga prije toga da će ti vratiti dug kad imadne sredstava, pa neka ti povrati tvoj novac u ime isplate duga.
Zekat na živu stoku
Pod živom stokom se ovdje misli sitno blago (ovce, koze) te krupno (goveda i. deve). Zekat se daje samo na onu živu stoku koja se vise od pola godine nalazi na paši (takvo živinče se zove »saune«), i koja nije radna stoka. Dakle od radne žive stoke, npr. volova koji oru ili vuku teret i one koja se više od po godine hrani na jaslama, ne treba davati zekata, pa makar je imao ne znam. koliko.
Ako je goveda manje od trideset (to je nisab za njih) ne treba davati zekata. Tek kada čovjek imadne trideset (naravno »sauna«) onda će dati jedno june koje je unišlo u drugu godinu. To vrijedi do broja trideset devet, a čim imadne četrdeset pa do isključivo šezdeset, valja dati june koje je unišlo u treću godinu. Ovo je po Ebu Jusufu i Muhamedu, kod kojih je isto da li se daje za 40 ili 59 komada, dok Ebu Hanife traži da se za ono što prelazi preko broja četrdeset daje razmjerno, tj. za jedan komad četrdeseti dio vrijednosti jednog dvogodišnjeg juneta, za dva komada dvije četrdesetine, za tri komada tri itd. Prvo je mišljenje .oda-branije kod učenjaka. Od šezdeset do šezdeset devet treba dati dvoje junadi u drugoj godini, za sedamdeset komada jedno june u drugoj i jedno u trećoj godini. Tako će se to računati kad god se poveća za deseticu, dakle za svako trideset komada po jedno june u drugoj, a za svako četrdeset komada po jedno june u trećoj godini. Bike se računaju kao i goveda. O devama ne govorimo jer ih u nas i nema.
Do ispod četrdeset ovaca ili koza (toliki je njihov nisab) nema zekata. Na 40—120 komada daje se jedan brav, na 121—200 komada daju se dva brava, na 201—399 daje se tri brava, na 400 četiri brava, a na svaku dalju stotinu po jedan brav.
Najmanji brav koji bi se mogao dati na ime zekata je onaj od godinu dana, jer bravče od najmanje godinu dana spada u brave na koje se daje zekat. Ali na samu janjad, jarad ili telad ne daje se zekat. Ako su pak pomiješani s veli: kim, npr. ima neko ovaca i janjadi zajedno 40 komada, onda treba dati zekat.
Ko bude dužan dati u ime zekata june ili bravče izvjesnog doba a nema ga, može dati mlađe a razliku namiriti u novcu pri davanju zekata. Uopće za svašto se zekat može dati u novcu, žitu ili nečem drugom što vrijedi procijenivši tačno ono što bi morao da dadne, a ostavivši sebi dotičnu stvar mjesto koje daje novac ili što drugo.
Po pretežnom mišljenju, na konje se ne daje zekat. (Istina Ebu Hanife smatra da treba i na konje davati zekat u ovim slučajevima: 1) kad su »saune« kao i svaka druga stoka, 2) kad ih ima i muških i ženskih i 3) kad se drže samo za rasplod. Zekat na njih iznosio bi 2,5*/» njihove vrijednosti ako ona odgovara nisabu). Na jahaće, dakle, to-varne i vojničke konje, kao i na same mužjake ili same kobile nema zekata ni po čijem mišljenju.
Zekat na 'mrtvo' blago
Pod mrtvim blagom se ovdje misli zlato i srebro u kom bilo obliku, te novac, ma koji bio, i roba za trgovinu, ma kakva bila (žito, brašno, druge životne namirnice, mehka, sitna, živa roba itd.).
Na zlato i srebro daje se zekat (kao i na sve zlatne i srebrene stvari) ako imadne zlata 20 miskala = 91,60 g, a srebra 200 drama = 641,5 g, i to četrdeseti dio od njih. Na zlato i srebro ispod spomenute količine ne daje se zekat.
Na novac od papira i metalni osim zlatnog kao i na robu za trgovinu se daje zekat ako iznosi svotu, odnosno vrijednost od 200 drama = 641,5 g srebra, i to 2,5»/» od vrijednosti toga.
Ko od pomenutih imovina nema nijedne toliko da bi vrijedila sama koliko je nisab, ali od svih imade vrijednost koliko je 91,60 g zlata ili 641,5 g srebra dužan je dati zekat, i to 2,5%.
Pri procjenjivanju zlata, srebra ili robe, kad neko hoće da daje na njih zekat u novcu ili kakvoj drugoj robi — što je dozvoljeno — treba uzeti u obzir tada postojeću vrijednost, tj. kad se daje (prema Ebu Jusufu i Muhamedu), ili u vrijeme kada je bio dužan dati (prema Ebu Hanifi), a ne onu vrijednost koju je to blago imalo u doba kada ga je nabavljao.
Ono što nije od čista zlata ili srebra, ali je u sastavu njegovu više zlata ili srebra nego druge primjese, smatra se kao od čista zlata ili srebra. Ako je pak više primjese, smatra se da nije od zlata ili srebra, pa zekat na to ne treba davati, osim ako spada u robu za trgovinu.
Na biser i dragulje nema zekata, osim ako su za trgovinu. Ako nisab na početku i svršetku godine bude čitav, zekat se mora dati makar se nisab tokom godine i krnjio.
U slučaju da bi po izmaku godine propala imovina nekim slučajem, onda otpada i zekat, a ako bi propao samo jedan dio imovine, razmjerno tome otpalo bi i zekata. Zekat se može dati za više godina unaprijed.
Ko su korisnici Zekata?
Zekat se daje muslimanu ili muslimanki koji su siromašni, tj. nemaju ništa ili imaju ali nemaju ni od čega suvišne imovine toliko koliko bi izašao nisab.
Može se dati i zdravu siromahu koji ima i svoje zarade. Ne može se dati nemuslimanu i imućnu čovjeku, a kao takav smatra se svaki čovjek koji ima koje bilo imovine u vrijednosti nisaba, ako to nije za ličnu upotrebu. (Imati npr. dva tri odijela za razno doba godine, jahaćeg ih' tovarnog konja, kravu za mužu, volove za oranje težaku — sve je to za ličnu upotrebu*).
(*) Čovjek koji ima takvih nekretnina: kuću za iznajmljivanje, dućan, bašču ili njivu, ali njihov dohodak ne može podmirivati potrebe njegove i njegovih ukućana, ne smatra se imućnim, pa mu se može dati zekat (po imami Muhamedu, dok Ebu Hanife i Ebu Jusuf drže da ne može).
Ne može'se zekat dati ni malom djetetu imućna čovjeka, dok velikom može ako nema svog vlastitog imetka. Ne može se dati ni ljudima od porodice Hašimovića odakle potječe naš Pejgamber s. a. v. s. niti onim koji su od loze h. Alije, h. Abasa, h. Džafera, h. Akila ili Haris ibni Abdul-mutaliba. Ne može se dati ni svojoj uzlaznoj ni silaznoj rodbini (roditeljima, roditeljima roditelja, sinovima, kćerima, makar za siromaha udatim, unucima, unukama itd.). Prema Ebu Hanifi ni žena mužu ne može dati zekata, a prema Ebu Jusufu i Muhamedu može. Ostaloj svojoj rodbini (braći, sestrama, tetkama, dajdžama, amidžama itd.), ne samo da se može dati nego je i najbolje, ako su potrebni.
Ne može se zekat dati u svrhu gradnje džamije, mekteba, vodovoda, mosta itd., zatim za ukop mrtvaca, isplatu njegova duga, uopće ondje gdje nema onoga kome je namijenjen zekat, a to je siromašna osoba kojoj treba da se zekat neposredno ili posredno (preko opunomoćenika) stavi u vlasništvo.
Ko bi dao zekat nekom za koga je mislio da je siromašan, pa doznao poslije da nije, neće mu trebati ponovo davati.
Mekruh je dati jednom siromahu toliko zekata da bi se on i sva njegova čeljad toliko obogatili da ne bi mogli više primati zekata, čak kad bi i eventualne dugove isplatio. Mekruh je slati zekat u drugo mjesto, osim ako ima svoje rodbine tamo, ili potrebnijih, ili pobožnijih ilj za muslimane korisnijih osoba koji se bave npr. podučavanjem ili učenjem.
Najbolje je zekat dati svojoj najbližoj rodbini, pa bližoj, pa komšijama, pa svim mahaljanima, pa svojim drugovima po zanimanju, pa tek drugim osobama iz svog mjesta. Razumljivo je da je bolje dati čovjeku koji je pod dugom nego onom koji nije, ili osobi koja ne može sobom zaraditi od one koja može itd.
Zaključna riječ o Zekatu
Za sve što ima čovjek, na prvom mjestu treba da je zahvalan Svevišnjem Bogu dž. š. koji mu je dao uvjete, najprije snagu i pamet, za rad i sticanje svoje imovine i tako mu omogućio da postane imućan. Mnogim je tako Bog dao sreću pa su imućni, dok drugi i pored svih nastojanja ostadoše oskudni. Neki bi opet radili ali im nedostaje sposobnost i prirodni dar, vještina, drugima zdravlje i snaga. Zato je Allah dž. š. naredio imućnim da od svoje imovine, i to samo od one koja raste i povećava se, podijele jedan neznatan dio — 2,5% — jednom u godini siromasima (od žive stoke za rasplod i robe za trgovinu, kao i od one koja je stvorena za to, kao novac, zlato i srebro. Ako ih vlasnik ne stavlja u promet da rastu, sam je kriv).
Dajući uredno zekat čovjek se odužuje Bogu dž. š., ispunjava Njegovu veliku zapovijed i zahvaljuje Mu se na blagodatima koje mu je On podijelio, a tako postaje dostojan i dalje Njegove naklonosti i milosti. Davanjem zekata čovjek pokazuje plemenitost svoje duše i njezinu čistoću od pogane i mrske škrtosti. Pomoći bijedniku i nevoljniku, te otrti sirotinjsku suzu — a to se čini baš zekatom — to je Bogu vrlo ugodno djelo i vrlo velika stvar kod Njega, za koju će On obilno nagraditi one koji daju zekat.
Zekatom se donekle izravnava ona velika razlika između dvije klase ljudi: bogataša i siromaha, uspostavlja se među njima sklad i prijateljstvo, mjesto kojih bi bez toga vladao razdor, mržnja i neprijateljstvo. To je od ogromnog značaja za društvene odnose među ljudima i zato je uzvišeni Allah i zaveo ovu dužnost bogatim, i to ne kao dragovoljno davanje — sadaku, nego kao dužnost, imperativ da daju izvjestan dio siromašnim, koji imaju pravo na to (Ve fi emvalihim hakkun).
Zekat treba davati draga srca, javno ili tajno, a tajno je još bolje, kako kaže uzvišeni Kur'an (In tubdussadekati, feni-imma hi, ve in tuhfuha ve tu'tuhel-fukarae fehuve haj-run lekum ve jukeffiru ankun sejjiatikum = »Ako razne sadake — zekat i drugo — uzdajete otvoreno, vrlo je lijepo, a ako ih tajno dijelite siromasima, to vam je još bolje i jedan dio grijeha će vam saprati«.
Kad dajemo sadaku — zekat i ostalo — treba da tražimo one koji su dobri i ispravni vjernici i od kojih dini--Islamu ima korist kao i one koji na prvi pogled ne izgledaju siromašni a u istinu jesu i pomoć im je potrebna.
Radi marljivo pa da imadneš toliko da daješ zekat i postižeš tu čast i nagradu, jer je uvijek bolje i za ovaj i onaj svijet da daješ nešto nego primaš od nekog! I naš Pej-gamber a. s. je rekao: »Gornja ruka je bolja od donje. Gornja je ona koja daje, a donja je ona koja prima«. No, ako si slučajno i oskudan, treba da se zadovoljiš s onim što imaš, a ne da gledaš da od drugog badava dobiješ. Zdravu čovjeku, koji ima danas šta jesti, harani je prositi.
Sadekatul Fitr
وَمَثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمُ ابْتِغَاءَ مَرْضَاتِ اللَّهِ وَتَثْبِيتًا مِّنْ أَنفُسِهِمْ كَمَثَلِ جَنَّةٍ بِرَبْوَةٍ أَصَابَهَا وَابِلٌ فَآتَتْ أُكُلَهَا ضِعْفَيْنِ فَإِن لَّمْ يُصِبْهَا وَابِلٌ فَطَلٌّ ۗ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ
Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše-rosulje. A Allah dobro vidi ono što vi radite''.
Svakom imućnom muslimanu vadžib je dati bajramsku sadaku ili sadaku za svršetak posta, zvanu sadekai-fitr. Ona se daje za se i za svoju malu siromašnu djecu. Za odraslu (zrelu) djecu i za malu imućnu i za ženu ne mora se dati. Za malu imućnu daće se iz njihove imovine. Majka nije dužna davati za svoju djecu, makar i nemali oca, ali će u ovom slučaju djed dati za svoju unučad. Sadekai-fitr mora dati i onaj koji — s razlogom ili bez njega — nije postio ramazana.
Ko je taj što se smatra imućnim da bi morao davati sadekai-fitr kao i kurban klati, te da ne može* zekat primiti — rečeno je prije kad se govorilo o tome kome se ne može zekat dati.
Dužnost davanja sadekai-fitra nastaje rođenjem zore prvoga dana ševala do klanjanja bajram-namaza. Prema tome ko prije toga vremena umre ili se poslije toga rodi nije dužan dati sadekai-fitra. No, može se i prije toga dati na jedan, dva, pa, veli se, i na više dana.
Sadekai-fitr se daje onim kojima se daje i zekat, a kome se ne može dati zekat ne može ni sadekai-fitr.
Sadekai-fitr iznosi polovicu sa-a (l kg 666 g) pšenice ili čitav sa' ječma (3 kg 332 g), ili hurme ilj suhog grožđa. Može se dati i u novcu koliko vrijedi spomenuta mjera pšenice ili onog drugog. Dati u naravi mnogo je bolje u doba kada je oskudica u hrani. Danas je i islamska zajednica jedna od korisnica Sadekatul fitra i Zekata. Svake godine se štampaju blokovi na koje se prikuplja sadekatul fitr i Zekat za potrebe vjerskih škola, Fakulteta islamskih nauka i za potrebe opstoja i razvoja islamske zajednica koja nema potporu države za svoj opstoj i razvoj.
Sadekai-fitr za više osoba može se dati jednoj osobi sve ukupno, a da li se može podijeliti jedan sadekai-fitr pa ga dati napola dvojici ljudi, to je prijeporno.
Literatura: Fikh-ul-ibadat, Muhamed Seid Serdarević
