MUDRE IZREKE HAZRETI ALIJE (4)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

-  Iadetul-i'tizari tezkirun lizzenbi -

( Ponavljati ispriku znači obnavljati sjećanje na pogrešku )

Kad pogriješiš jednom se ispričaj,

Dosta jednom ispričati grijeh,

Al ponavljanjem na grijeh podsjećaš,

A to poso nije pametnijeh.

KALENDAR MUBAREK DANA I NOĆI U 2012. 1433/1434 GODINI

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Mubarek dani i noći predstavljaju odabrane vremenske periode koji, prema islamskom učenju, imaju značajniju vrijednost od drugih vremena. Za neke dane i noći i njihove izuzetne vrijednosti postoji izravna potvrda u Kur'anu i vjerodostojnim Poslanikovim a.s. hadisima. Ti dani i noći su usko vezani za značajne događaje u povijesti islama i odraz su velike Božije milosti ljudima. Vrata Božije milosti su uvijek otvorena, a posebno u tim danima i noćima. U većini mubarek dana i noći preporučuje se dobrovoljni ibadet (namazi, post, dove, zikr, učenje Kur'ana). Allahov poslanik Muhammed, a.s., u jednom je rekao: "Najbolji dan, u kome se sunce rodilo, jeste petak. Tog dana je stvoren Adem, tog dana je uveden u Džennet i toga dana je izašao iz njega."  Pored noći uoči petka, u vjerodostojnim hadisima pominje se kao posebno vrijedna i noć uoči ponedjeljka.

Važni datumi u  2012. godini

• Mevlud - rođenje Muhammeda, a.s.- 04. februara 2012 / 12. Rebiu-l-evvel 1433.h.g.
• Dan džamija - 07. maja 2012. g. / 16. džumade-l-uhra 1433. h. g.
• Dovište Dobre vode kod Foče – 08. maja 2012. g . / 17. džumade-l-uhra 1433. h. g.
• Mevlud u Blagaju na Buni - 12. maja 2012. g . / 21. džumade-l-uhra 1433. h. g.
• Dovište Ključ - 27. maja 2012. g . / 06. džumade-l-uhra 1433. h. g.
• Lejletu-l-Regaib - 24. maja 2012.g. / 03. redžeb 1433.h.g.
• Dan brige za slijepe IZ-ce – 02. juni 2012 / 12. redžeb 1433
• Dan vakifa – Lejletu-l-Mi'radž 16.06.2012.g. /26. redžeb 1433.h.g.
• Ajvatovica -24. juna 2012. g . /04. ša'ban 1433. h. g.
• Lejletu-l-Berat-04. juli 2012.g./14.ša'ban 1433.h.g.
• Fatihska Džuma u Kamengradu - 06. juli 2012. g . /16. ša'ban 1433. h. g.
• 17. GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI -11. jula 2012. g . /21. ša'ban 1433. h. g.
• Uoči ramazana, I. teravija – 19. juli 2012 / 29. ša'ban 1433.h.g.
• Ramazan 1433 – prvi dan posta - 20. juli 2012.  g. / 01. ramazan 1433.
• Dovište Karići – 28-29. juli 2012. g . /09.-10. ramazan 1433. h. g.
• Džamija Igman-mevlud i tevhid šehidima BiH- 03. avgust  2012. g ./ 15. ramazan 1433.h g.
• Dan pobjede na Bedru -04. avgust 2012. g . /16. ramazan 1433. h. g.
• Dovište Lastavica - 05. avgust 2012. g . /17. ramazan 1433. h. g.
• Dan povratničkih džemata - 05. avgust 2012. g . /17. ramazan 1433. h. g.
• Ulazak u i'tikaf - 08. avgust 2012. g . /20. ramazan 1433. h. g.
• Lejletu-l-kadr - 14. avgust 2012. g . /26. ramazan 1433. h. g.
• Ramazanski bajram 1. dan - 19. avgust 2012. g . /01. ševval 1433. h. g.
• Ramazanski bajram 2. dan - 20. avgust 2012. g . /02. ševval 1433. h. g. Dan šehida-Solun
• Ramazanski bajram 3. dan -21. avgust 2012. g . /03. ševval 1433. h. g.
• Dovište Kladanj – 26. avgust 2012. g . /08. ševval 1433. h. g.
• Dovište Kraljeva Sutjeska – 31. avgust 2012 /13. ševval 1433.h.g.
• Udruženje Ilmije - 28. septembar 2012. g. /12. Zu-l-ka'de 1433. h. g.
• Jevmi-Arefe -24. oktobar 2012. g . /09. zu-l-hidždže 1433. h. g.
• Kurban Bajram 1. dan - 25. oktobar 2012. g . /10. zu-l-hidždže 1433. h. g.
• Kurban Bajram 2. dan - 26. oktobar 2012. g . /11. zu-l-hidždže 1433. h. g.
• Kurban Bajram 3. dan - 27. oktobar 2012. g . /12. zu-l-hidždže 1432. h. g.
• Kurban Bajram 4. dan - 28. oktobar 2012. g . /12. zu-l-hidždže 1433. h. g.
• Nova godina hidžretska - 15. novembar 2012. g . /01. muharrem 1434. h. g.
• Jevmi ašure -23. novembar 2012. g . /09. muharrem 1434. h. g.

                  
POJAŠNJENJA NAŠIH BLAGDANA I VAŽNIH DANA I NOĆI

JEVMUL AŠURE

Ovaj mubarek dan je značajan zbog događaja koji su presudno utjecali na tok ljudske povijesti. Muhammed, a.s., postio je ovoga dana i preporučio i drugim muslimanima da to čine. Post na ovaj dan vezan je i za tradicije sljedbenika drugih vjeroispovijesti. Ovaj mubarek dan je značajan zbog događaja koji su presudno utjecali na tok ljudske povijesti. Muhammed, a.s., postio je ovoga dana i preporučio i drugim muslimanima da to čine. Post na ovaj dan vezan je i za tradicije sljedbenika drugih vjeroispovijesti.Između značajnih događaja izdvajamo: 1. Musa, a.s., s Izraelićanima prešao preko Crvenog mora,2. Nuh, a.s., sa svojim sljedbenicima se iskrcao iz lađe na brdu Džudijj nakon potopa, 3. Junusa, a.s., izbacio kit iz svojih čeljusti na obalu mora,4. Allah, dž. š., oprostio Ademu, a.s., prekršaj u Džennetu,5. Trgovačka karavana, koja je putovala prema Egiptu, izvadila je Jusufa, a.s., iz bunara u kojeg su ga bacila njegova braća,6. Rođen je Isa, a.s., a na isti dan i uklonjen sa ovoga svijeta,7. Rođen je Ibrahim, a.s.,8. Jakubu, a.s., vraćen vid (izgubljen od plača za sinom Jusufom),9. Ejjubu, a.s., vraćeno zdravlje poslije bolesti od koje mu se raspadalo tijelo,10. Sulejman, a.s., preuzeo vladarsku upravu nad Izraelićanima. Tradicija naših muslimana je post na Dan Ašure i pripremanje posebnog jela koje se zove ašura, a priprema se od raznih žitarica, plodova i začina koji se koriste u svakodnevnoj ishrani.

MEVLUD – ROĐENJE MUHAMMEDA, A.S.

Muhammed, a.s., posljednji je Božiji poslanik. Rođen je 12. rebiul-evvela 571. godine, u gradu Mekki. Sin je Abdullaha i Amine, iz arapskoga plemena Kurejš. Sigurno je da Muhammed, a.s., pored poslaničke uloge, zauzima najznačajnije mjesto među svim ljudskim veličinama o kojima postoji povijesno svjedočanstvo. On je najbolji primjer svih ljudskih vrlina, uzor čovjeka, roditelja, prijatelja, državnika, vojskovođe … O njemu se Kur'an izravno izjasnio: Slijedom kur'anskih uputa i hadisa saznaju se i obaveze muslimana prema Poslaniku i nakon njegovog preseljenja na Ahiret. U prvome redu, muslimani su dužni slijediti njegovu vjerničku praksu, s poštovanjem izgovarati njegovo ime, dodajući alejhis-selam, a donijeti salavat na njega kada se spomene njegovo ime:  إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا   "Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Vjerovjesnika! O vjernici, donosite i vi salavat (na njega) i šaljite mu selam!" (El-Ahzab, 56).

LEJLETU-L-REGAIB

Lejletur-regaib je poznata i kao "noć začeća" i "noć želja". U Kur'anu i vjerodostojnim hadisima nema potvrde njezine izrazite vrijednosti. Obilježava se kao noć u kojoj je nagoviješten dolazak posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.

LEJLETU-L-MI'RADŽ

"Lejletul-Mi'radž je noć o kojoj govore i Kur'an i Hadis, a pod ovom odrednicom podrazumijevaju se i Isra (ponoćno putovanje od Mekke do Kudsa u Jerusalemu) i Mi'radž (uzdignuće Božijeg poslanika do Sidretul-muntehaa), koji su se dogodili u istoj noći. Prema povijesnim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a.s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Taliba. Poslije toga gubitka, Poslanik je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama. U tim trenucima Poslanik je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi'radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen brojnim hadisima i povijesnim djelima.
U Kur'anu je o Israu zabilježeno:  سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِ لَيْلًا مِنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الْأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا ۚ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ  "Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi." (El-Isra,1)

Na Miradžu je Poslanik uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana. Na Mi'radžu je Poslaniku objavljen propis o namazu koji je, prema njegovim riječima, "Mi'radž (duhovno uzdignuće) muslimana", a objavljena su mu i tri posljednja ajeta sure El-Bekare.  Nije precizno zabilježeno kada je bila noć Israa i Mi'radža. Sigurno je da je bila prije Hidžre, bez daljnjeg preciziranja, ali je pretpostavka da je to 26. noći mjeseca redžeba.

LEJLETU-L-BERAT

Prema nekim predajama, u noći Berat objavljen je ajet o promjeni kible: "I okreni lice svoje prema Časnom hramu ( Ka'ba ) ..." Do tada su se muslimani u namazu okretali prema Kudsu (Jerusalem), a od tada se okreću prema Ka'bi (Mekka). U ovoj noći se izvrši raspored događanja u narednoj godini, a u Lejletul-kadru melekima bude naređeno da to izvrše. Noć Lejletul-berat ima više imena: noć polovine ša'bana, noć oprosta, noć oslobođenja, noć izlaganja djela, noć rasporeda i odluke. Božiji Poslanik je rekao: "Kada nastupi 15. noć ša'bana, provedite je u nafili (namazu), a dan koji slijedi u postu." (Ibn Madždže)

POČETAK RAMAZANSKOG POSTA

Prvi dan mjeseca ramazana, najodabranijeg mjeseca u hidžretskoj godini, izdvojen je kao početak posta, koji traje tokom cijelog ovog mjeseca, od zore do zalaska sunca. Svi dani ramazana imaju posebnu vrijednost. Brojni su kur'anski ajeti i Poslanikovi hadisi koji govore o značaju i vrijednosti ramazana, ibadeta u njegovim noćima i posta u njegovim danima. U Kur'anu su prezentirani osnovni propisi o postu, a u Hadisu dodatno pojašnjeni.
Uz post se neodvojivo vezuje i teravih-namaz koji se klanja nakon jacije-namaza. Ovaj namaz se klanja u džematu, a sastoji se od 20 rekata. Utemeljen je na hadisu u kojem Poslanik, a.s., kaže: "Ko klanja uz ramazan (teravih-namaz), vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni (mali) grijesi koje je počinio." (Mutefekun alejhi)

DAN POBJEDE NA BEDRU – DAN DIJASPORE

Ovoga dana se 2. godine po Hidžri (624) na uzvišenju Bedr zbio prvi oružani sukob između muslimana i mekkanskih mušrika. U ovoj bici, protiv hiljade mušričkih, trista četrnaest muslimanskih boraca je izvojevalo pobjedu, uz Božiju pomoć. Odlike dana pobjede na Bedru i noći koja mu je prethodila sadržane su u Božijoj pomoći muslimanskim borcima vojskom meleka. U noći uoči bitke, Božiji Poslanik je Uzvišenom Allahu uputio dovu i ona je uslišana na dan bitke.  Historiografi su zabilježili precizne podatke o ovom sukobu.

LEJLETU-L-KADR

Lejletul-kadr je noć utemeljena na Kur'anu i Hadisu. Najznačajnija je u godini stoga što je u njoj počela objava Kur'ana. Nije precizno naznačeno kada ona nastupa, ali se na osnovu Kur'ana i Hadisa pretpostavlja da je to 27. noći ramazana, a Bog najbolje zna.  Lejletul-kadr je noć određenja, noć sudbine. U njoj se određuje sudbina za narednu godinu i zapisuje se u Levhi-mahfuz. Njena vrijednost je "veća od hiljadu mjeseci u kojima nema takve noći". To približno iznosi 83 godine, što je veći vremenski period od prosječnog ljudskog vijeka. Preporučeno ju je provesti u ibadetu. O njoj govori istoimena kur'anska sura (poglavlje): "Mi smo ga (Kur'an) počeli objavljivati u noći Kadr. A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane. (El-Kadr)

RAMAZANSKI BAJRAM

Ovaj bajram nastupa prvog dana po završetku ramazanskog posta i traje tri dana. U danima Ramazanskog bajrama muslimani dostojanstveno i sa radošću obilježavaju završetak posta i ispunjenje Allahove naredbe. U ovim danima muslimanima nije dozvoljeno postiti: "Dani tešrika su dani u kojima se jede i pije." (Muslim) Izbjegavaju se raditi i drugi poslovi, izuzev onih čije se izvršenje ne može odložiti, za što ne postoji potvrda u vjerodostojnim izvorima.  Osnova za utvrđivanje posebnosti bajramskih dana je Poslanikov hadis, kojeg prenosi Enes: "Kada se Muhammed preselio iz Mekke u Medinu, stanovnici Medine su imali svoja dva praznika, u kojima su se zabavljali i veselili. Muhammed, a.s., im je tada rekao: 'Allah vam je ova dva praznika zamijenio sa dva bolja, Ramazanskim i Kurban-bajramom." (Nesai i Ibn Hibban)  Bošnjaci drugi dan Ramazanskog bajrama obilježavaju kao Dan šehida, u spomen na sve hrabre i časne bosanske sinove koji su svojim životima štitili vjeru, čast, slobodu i dostojanstvo.

JEVMUL-AREFE

Dan Arefata se najčešće vezuje za obrede hadždža. Stajanje na Arefatu 9. dana mjeseca zul-hidždže je čin utvrđen Kur'anom i hadisom i spada u osnovne obrede hadždža.  Vrijednost ovoga dana poznata je iz Poslanikovih riječi: "Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od vatre kao što je to dan Arefata." (Muslim

KURBAN BAJRAM

Kurban-bajram su dani u kojima muslimani kolju kurbane. Ovim činom potvrđuju vlastitu spremnost na žrtvu u ime Uzvišenog Allaha.  Prvi dan Kurban-bajrama počinje zajedničkim obavljanjem bajram-namaza: "Prvo što ćemo uraditi u ovom danu je da klanjamo bajram-namaz, a zatim ćemo se vratiti kućama i poklati kurbane. Ko tako uradi, postupio je po mome sunnetu."(Buhari) Propis o klanju kurbana ima utemeljenje u Kur'anu:  إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَرَ  "Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ  zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, إِنَّ شَانِئَكَ هُوَ الْأَبْتَرُ   onaj koji tebe mrzi sigurno će bez pomena ostati." ( El-Kevser, 1-3 ) Poslanik je u hadisu precizirao da "najbolji posao koji čovjek može za vrijeme Kurban-bajrama uraditi, a to je ujedno tada i najdraži posao Allahu, jeste puštanje krvi svome kurbanu. Kurbansko meso se dijeli na tri jednaka dijela, od kojih se jedna trećina dijeli siromašnima, druga rodbini i prijateljima, a treća zadržava za vlastite potrebe.

NOVA HIDŽRETSKA GODINA

Hidžra je preseljenje Poslanika i prvih muslimana iz Mekke u Medinu i polazna je tačka računanja vremena muslimanskog kalendara. Prema proračunu, Hidžra se dogodila 20. septembra 622. godine. Utvrđivanje ovog događaja kao početka računanja vremena datira od halife Omera, a odluka je donijeta 17. godine nakon Hidžre. Mjesec muharrem je određen kao prvi mjesec u godini, zato što se ponovo počinjalo s radom nakon povratka sa hadždža. Era je, tako, započela ne sa danom Hidžre, nego sa prvim danom mjeseca muharrema godine Hidžre. Taj prvi dan je bio petak, 16. temuz (juli) 933. godine seleukidske ere i 622. godine julijanskog (gregorijanskog) kalendara. 

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE (59)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

OBIČAJI V - SVATOVI, KINANJE I NIĆAH

U svatovima, koji su došli po djevojku, prva je i najvažnija osoba, jenga, jengija ili jengibula. To je žena koja će kroz cijelo vrijeme svatova biti uz mladu, te je upućivati, što će raditi i kako će se u svatovima vladati.

Kada jenga u harem unine, djevojka je lijepo dočeka i u ruku poljubi, a zatim je podvori šerbetom i crnom katom. Kada je jenga kafu popila, preda djevojci robu što ju je momak za nju pokrojio. Djevojka poljubi i opet jengu u ruku i ide u drugu sobu da obuče haljine što joj ih je momak na dar poslao. Dok se djevojka oblači, sjede žene i djevojke u haremu, piju šerbe i kahvu, pa se o koječem 'razgovaraju. Kada se je djevojka obukla, uniđe opet u sobu u kojoj su ženski svatovi, a kad je žene i djevojke onako odjevenu ugledaju, ustanu sa mindera ili sećija, pa kao da se čude njezinoj ljepoti, glasno dovikuju: »Mašallah! Mašallah!«, ako mlada i nije osobito lijepa. Djevojka poljubi sada u ruku najprije očevu, a onda materinu ebejku, ako je živa, a onda svoju majku i jengiju, a iza njih sve ostale žene redom kako sjede. Kada je mlada koju ženu u ruku poljubila, svaka će joj reći: »Zdrava i živa, sretna i berećetli bila.«

 

Kada su žene kahvu popile, stanu iskati mladu govoreći: »Dajte nam ono naše«. Ona žena što je svate dočekala i što ih je kafom podvorila veli im:

 »Sjed'te, sjed'te, ta istom ste došli, nijeste se još ni odmorili, a već ste se nas osandisali«.

Iza toga iznese ona drugu kafu, ali čim su svatovi drugu kafu ispili, stanu i opet tražiti mladu. I koliko god puta oni mladu zatraže, ona im žena donese kafu i nuka ih da sjede. Kada napokon vidi da se dulje otezati ne može, iznese šerbe.

Šerbe dijele uvijek one djevojke koje su s mladom djevovale. Kada su žene kafu i šerbe ispile, dižu se svi svatovi i kreću s mladom momkovoj kući. Ako su svatovi iz daleka, oni kod mladinih roditelja ručaju i večeraju, a nekada i konače, a tek ujutro kreću na put: Tuj su oni svate dočekali, I svatovim' večerati dali, Poklali im pet stotin' volova, Skuhali im pet stotin kruhova Od pribile jarice pšenice.

Jedva se je zora pomolila, a mujezini sabah zaučili, dižu se čauši i dovikuju svatovima:

»Hazurola kita i svatovi! Kasno nam je, a daleko nam je. Kratki danci, a dugi konaci, Daleko su dvori Mustaj-bega.«

 

Prije nego će svatovi na put krenuti, ulazi u harem, u sobu u kojoj je mlada i ostale djevojke, djevojčin djever i nosi joj prsten, svileni pojas i duvak, ili kako ga neki zovu alduvak. Za djeverom ide kakav dječačić, a može biti i djevojčica, i nosi u jednoj ruci tri čevrme, a u drugoj času punu bistre vode. Djever je uvijek momkov brat: bio oženjen ili ne. Kada je djever u sobu unišao, sve se žene posakriju jedna drugoj iza leđa, samo se ne sakrije mlada i njezine pratilice. One privedu mladu djeveru, pa mu vele: »Evo ti amanet predajemo!« Mlada poljubi djevera u ruku, a on nadari novcem njezine druge i pratilice. Djevojke se zatim odmaknu, a djever opaše mladu onim pojasom i pokrije duvakom preko glave. Iza toga izvadi iz džepa prsten i baci ga u ćasu u kojoj je voda. Zatim pokrije ćasu čevrmom i reče mladoj da izvadi prsten iz vode i da ga njemu preda. Mlada izvadi prsten i dade ga djeveru, a on joj ga natakne najprije na veliki prst, pa ga skine, zatim na kažiprst i opet ga skine i tako redom na sve prste desne nike, dok ga napokon na srednjem prstu ne ostavi. Iza toga stane za mladu, primi je rukama za ramena, okrene je prema suncu i pospe šećerom izmiješanim sa srebrenim novcem. Zatim uzme one tri čevrme i ode među muške svatove.

 

Djever okreće djevojku prema suncu zato jer je to običaj, ostao od pejgambera Muhameda dok je na zemlji živio. Isto je tako svečev sunnet i knanje ili krnanje, brijanje glave i rezanje nokata na rukama i nogama. Ko toga ne čini, ne griješi proti samoj vjeri, ali toga će svetac Muhamed na strašnomu sudu (rezil) učiniti, to jest on će ga pred Bogom pokarati što nije poštivao običaje koji su iza njega ostali.

Mlada vrlo poštuje svoga djevera, te ga najvećim poštovanjem susreće i nagovara, što nam najbolje potvrnuje narodna pjesma: »Oj divere, moj zlatni prstene! Sramota je u te i gledati, Akamoli s tobom govoriti.«

Čim je djever iz sobe izašao, stanu mladu zavijati. Zavija je uvijek koja žena iz njezina roda. Taj posao obavi ona brzo, i kad je mladu zavila krenu svi na put. 

Ako Allah da, nastavićemo!

ŽIVOT

 Nijaz SALKIĆ

 Život je sličan ličnom dohotku, onoj plati crkavici. Svaka plata se brzo potroši osim u onih koji znaju mudrost u trošenju. Imamo ljudi koji se istroše u prvoj trećini života pa druge dvije trećine životare i zlopate se. Drugi pak uspiju jednu polovinu provesti k'o ljudi, u drugoj prožive na sve načine osim insanskog. Treći cijeli život imaju mjeru kroz vjeru, pa ih ta vjera usmjeri da pravovremeno izvažu život te im na koncu svega dotekne i pretekne. Ipak i ovi zadnji ništa sobom u grob od dunjaluka ne ponesu.

Helem, dunjaluk je jedna napuhana i varljiva mješina. Taman kad čovjek pomisli da je mješinu napunio i slavodobitno zagrlio u nadi da će mu to dovoljno biti za ovog i onog svijeta, ona iznenada ispuše i zapahne ga smradom prevare. Od prevelikog uzbuđenja i razočarenja u što je život protratio, čovjek od zora iskolači oči i izdahne.

Upamet! 

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (70)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

BabuR-RUBAIJJI

Poglavlje sa izrekama od 

po četiri 

savjeta

Ve kalen nebijju alejhis selamul kevakibu emanun li ehlis semai fe izen teseret kanel kadau ala ehlis semai ve ehlu bejtii emanun li ummetii fe iza zale ehlu bejtii  kanel kadau ala ummetii ve ena emanun li ashabii fe iza zehebtu kanel kadau ala ashabii vel džibalu emanun li ehlil erdi fe izza zehebet kanel kadau ala ehlil erdi.

        4. Rekao je vjerovjesnik s.a.v.s.:

•   zvijezde za stanovnike nebesa su sigurnost, a kada popadaju nestat će.

•   moja porodica su sigurnost za moj ummet, a kada je nestane, nestat će i mog ummeta.

•   i ja sam sigurnost mojim ashabima, a kada umrem, i oni će nestati.

•   planine su sigurnost za stanovnike Zemlje, a kada nestanu nastupit će i nestajanje stanovnika Zemlje.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

MIMBERA-HIDŽRA I MI U HIDŽRI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

فَالَّذِينَ هَاجَرُوا وَأُخْرِجُوا مِن دِيَارِهِمْ وَأُوذُوا فِي سَبِيلِي وَقَاتَلُوا وَقُتِلُوا لَأُكَفِّرَنَّ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَلَأُدْخِلَنَّهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ثَوَابًا مِّنْ عِندِ اللَّهِ  

  صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.

Allah, dž.š., u  29. suri ( El-Ankebut / Pauk) u  26. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَقَالَ إِنِّي مُهَاجِرٌ إِلَىٰ رَبِّي ۖ إِنَّهُ هُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ  A Ibrahim reče: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." 

     A zatim, danas je petak, 25. novembar 2011., ili  29. Zu-l-hidždže 1432. hidžretske godine. Ovo je pedeseta i zadnja džuma u staroj hidžretskoj godini. Danas poslije akšam namaza nastupa 1. muharrem 1433., nove hidžretske godine.

       Cijenjeni džemaate! 

   Moramo se u ovoj hutbi prisjetiti hidžre i hronologije događanja. 'Godine 620. po Isa a.s. obredi Hadža su se obavljali početkom mjeseca juna. Muhammed a.s., je već nekoliko godina ranije običavao boraviti na Mini za vrijeme hadžskih obreda, i tamo prisutne hodočasnike pozivati u islam. Iako ranijih godina nije bio zabilježen neki značajniji broj povratnika u čistu vjeru Ibrahimovu, Muhammed a.s. vjerno čuvavši emanet opominjanja i pozivanja što mu ga je Dragi Allah dž.š. podario, i te godine je strpljivo i odgovorno išao od šatora do šatora i prisutnim hodočasnicima govorio o islamu.

  Situacija za muslimane u Mekki nije izgledala nimalo povoljnom. Pritisci i udari nevjernika, mnogobožaca i dalje su bili gorka realnost i izgledalo je da se povećavaju. Postajalo je sve više izvijesno kako će se muslimani morati preseliti negdje gdje će imati zaštitu. Muhammed, a.s. je u tom periodu dobio nagovještaj toliko željenog olakšanja u snu o uskorom preseljenju iz zavičaja.

  Godišnje hodočašće Kjabi dovodilo je u Meku Arape iz svih krajeva poluostrva. Muhammed a.s. tada potraži neko pleme koje bi mu pružilo utočište i dozvolilo da vrši svoju misiju. Jedno za drugim, petnaest plemena koje on posjeti, odbiše ovo više ili manje drsko. Ali on nije očajavao; najzad susrete šestoricu Medinelija. Kao susjedi Jevreja i Hrišćana, oni su čuli o Božjim poslanicima i Objavama; znali su takođe da su ovi » narodi Božanskih knjiga« očekivali dolazak jednog Pejgambera, poslednjeg spasitelja. Nisu željeli da izgube priliku da preteknu druge; povjerovali su odmah u Muhammeda i obećali mu da će naći u Medini druge pristalice i neophodnu podršku. Slijedeće godine desetak Medinelija položiše mu zakletvu na vjernost i zatražiše od njega jednog misionara koji bi ih podučavao. Djelatnost ovog poslednjeg, to bijaše Mus'ab uspije tako dobro, da u vrijeme hodočašća on povede u Meku čitavu jednu grupu od 63 nova muslimana. Oni pozvaše Poslanika, kao i druge muslimane Meke, da dosele u njihov grad, obećavši im da će ih štititi i držati kao članove svoje rodbine. Potajno i u grupama, najveći dio muslimana odseli u Medinu. Pagani ne samo da zaplijeniše imanja koja su iseljenici napustili, nego spremiše zavjeru da bi ubili Muhammeda, zbog čega on više nije mogao ostati kod kuće. Podsjetimo se da su uprkos neprijateljstvu prema Muhammedovoj a.s. misiji, mnogobošci imali puno povjerenja u njegovo poštenje i da su čak mnogi među njima kod njega držali svoju ušteđevinu. Muhammed a.s. povjeri ove uloge jednom od svojih rođaka da ih vrati njihovim vlasnicima; zatim tajno napusti grad u pratnji svog vjernog prijatelja Ebu Bekira i nakon mnogih dramatičnih doživljaja stiže u Medinu živ i zdrav. To je bilo 622 godine. Ovdje počinje hidžretska era.'

  Hidžra je poznata muslimanima Balkana a posebice Bošnjacima skoro 400 godina. Dahabetile riječ muhadžirluk je duboko urezana u tkivo bosanskih muslimana. Ima jedna Risala od Mehmeda Tevfika Azapagića na temu muhadžirluka u Bošnjaka namijenjena je bila onovremenoj bosanskoj ulemi, kod koje je postojala određena konfuzija o statusu Bosne pod austrougarskom okupacijom. Azapagićeva Risala fi al-hidžra sastoji se od tri dijela. Što se tiče trećeg dijela u kome se dotakao hidžre, Azapagić je bio mišljenja da emigracija nije vjerska dužnost poslije fetha (osvojenja) Meke. Štaviše, Azapagić je tvrdio da analogija između Hidžre Poslanika, s.a.v.s., i emigracije Bošnjaka nije valjana. Prva je donijela  mobilizaciju muslimana i njihov pobjedonosni povratak u Meku. Druga je izraz i potez ka daljnjem slabljenju bez mogućnosti pobjedonosnog povratka. Autor tvrdi da bi to bilo kao "prodavanje dragulja da se kupi kamenje". Azapagićevo mišljenje, koje je naišlo na veliki publicitet u Bosni, razlikovalo se od mišljenja osmanlijske uleme tog vremena. Osmanlijski šejhu-l-islam je 1887. dao fetvu da je život muslimana u izgubljenim osmanlijskim provincijama postao nepodnošljiv, te da oni trebaju emigrirati i doseliti se na osmanlijske teritorije. Poslije toga uspostavljen je poseban ured za nadgledanje muslimanskih imigranata (Muhadžirin-i islamije komisyonu alisi) pod nadzorom sultana. Azapagić je shvatio da pravne kategorije ne mogu biti odvojene od njihove svrhe i sadržaja. Nije htio izdati fetvu osnovanu na temelju starih knjiga fikha. Uzeo je u obzir realnost muslimana, njihove bitne interese, perspektive i ciljeve. Njegov položaj muftije Tuzle i reisu-l- uleme Bosne dali su mu dovoljno kredibiliteta da znatno smanji val iseljavanja u Osmanlijsku državu.

  Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima u vremenu od 1992. do 1995., kada je pola bošnjačkog stanovništva bilo prisiljeno napustiti domovinu i tražiti utočište u inozemstvu, mišljenje M.T. Azapagića je ponovo dobilo na značaju. Priznalo se da je on bio prvi bosanski alim modernih vremena koji je prepoznao značaj teritorijalne dimenzije za muslimanske zajednice u nemuslimanskoj sredini. Muslimani Bosne nisu mogli postojati kao apstraktna zajednica nego kao stanovnici određenih sela i gradova. Islam u ovoj zemlji je moguće očuvati samo ako su očuvana muslimanska naselja. Zbog toga, iseljavanje je definitivno slabilo muslimansku moć i vitalnost, ograničavalo njihov životni prostor i postepeno ih dovelo u status fizičke i intelektualne manjine. Zato je povratak na svoja ognjišta  ili u prvoj fazi očuvanje zemlje (katastra) i okućnice, prioritet muslimana Bosne i Hercegovine koji su morali učiniti hidžru pred genocidnim nasrtajem njihovim dotadašnjih 'komšija'.

Najčešći način obilježavanja hidžre kod Bošnjaka i ostalih balkanskih muslimana je putem učenja prigodnih mevluda, ilahija, kasida i recitala. Kod nas, kao i Islam, mevlud je došao preko Osmanlija. Najveći odjek je vjerovatno imao mevlud kojeg je spjevao Sulejman Čelebi i u cjelokupnoj poeziji u slavu Poslanika stoji rame uz rame sa poemom Kasidei-burda. Pod uticajem ta dva djela je oblikovan mevlud u našoj tradiciji. ima među muslimana pristalica mišljenja da je mevlud obilježavati, mevlud učiti i mevludu prisustvovati nešto što je u najmanju ruku pokuđeno i neprimjereno. Ova grupacija mevlud imenuju bid'atom.

Lingvistički gledano bid'a(t) je novoproizvedena stvar. Taj termin se tumači kao nešto što je uvedeno u vjeru nakon što je ona upotpunjena, što nije propisano Kur'anom i Sunnetom. Bid'at dobiva na značaju tek kada se uzmu dva hadisa „Onaj ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) nešto što nije od nje to će biti odbačeno (od uzvišenog Allaha)“ i „Kullu muhdesetin bi'da“ što neko prevodi kao „Svaka novouvedena stvar je bid'a“ – mada to smatram lošim prevodom jer Bejheki bilježi hadis u istoj gramatičkoj konstrukciji koji bi se onda morao prevesti kao „Svako oko čini blud“, a znamo da to nije tačno jer ima slijepih očiju, poslaničkih očiju itd, a te oči blud ne čine. Adekvatniji prevod oba hadisa je „Većina očiju čini blud“ i „Većina novouvedenih stvari su bid'a“. Generacije naše uleme su ispravno tumačile taj hadis i danas ne sporimo neke lijepe bid'ate kao što su teravih namaz i drugi ezan na džumi itd. Obilježavanje mevluda nije bid'at jer imaju hadisi u kojima vidimo da je Poslanik obilježavao taj dan, a učenje mevluda jeste bid'at, ali pozitivan i lijep kao što su i ova druga dva navedena bid'ata koje čuvao iz vremena pravednih halifa.

Bošnjaci posebno cijene tri mevluda Bašagićev, Gaševićev i Kadićev i zastupljenost tih mevluda zavisi od geografije, mada je ukupno najzastupljeniji Gaševićev koji se uči u kombinaciji sa turskim mevludom. Svaki ima svoje vrijednosti.

Sva naša pametovanja i navođenje ovih i onih izvora (i za i protiv) neće promijeniti činjenicu da su naši preci imali toliko ljubavi za svojim Poslanikom da nije bilo neobično da na mevludu od radosti i ushićenja iskreno puste suzu za njim. Pamtimo još djedove i nane koji bi iz ljubavi prema njemu zadrhtali i zaplakali, a koliko nas danas može da se pohvali takvom ljubavlju? Jedan beduin dođe Poslaniku i upita ga: „Kada će doći Sudnji dan?“ Poslanik s.a.v.s. ga upita „A šta si ti pripremio za taj dan?“ Beduin odgovori „Niti imam mnogo ibadeta, niti mnogo posta, ali volim Allaha i Njegova Poslanika.“ Poslanik s.a.v.s. na to nasmiješen reče: "Čovjek će biti s onim koga voli." Ashabi su rekli da ih ništa nije obradovalo kao kad su čuli ovo. Ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. je jedna vrsta stubišta iliti pokretnih stepenica koje nas ubrzano uzdižu na više mekame i zbližavaju nas onome koji je najbolje od svih stvorenja. Dakle, mevlud kao institucija koja je približila Poslanika s.a.v.s. našim srcima i srcima naših predaka ima veliku i nespornu vrijednost i to je smisao mevluda.

  Muslimani danas hidžru obilježavamo na mnogo načina. U glavnim džamijama izvodimo  tzv. 'carske mevlude' gdje se okuplja ulema i zvaničnici iz više gradova a u svim ostalim čaršijskim i seoskim, prouče se džematski mevludi. Ponegdje naši ljudi pozovu komšije i u svoju kuću gdje jedan ili više imama 'izuče' kućni mevlud kojim obraduju svoje ukućane. Ondje gdje su muslimanske sredine i gdje muslimani imaju i političku vlast, povodom hidžre održavaju se akademije, okrugli stolovi i večeri ilahija i kasida a potom se sve to začini vatrometom i narodnim veseljem. Uglavnom, hidžra danas ne dođe i ne prođe neopaženo, mada se zbog ekonomske i sve veće halabuke oko recesije obilježavanje hidžre zanemaruje. Na kraju bi bilo dobro ne zaboraviti lijepi običaj sakupljanja muslimana na kućnim mevludima povodom hidžre. Priredimo i mi u svojim kućama i stanovima mevlud na kome ćemo dočekati i ugostiti bar prve komšije i par rođaka i prijatelja. Dobro je to za mentalno zdravlje i za našu djecu za nezaborav svojih adeta i (pra)djedovskih korijena.

Dova

    Svemogući Allahu, učini da se okoristimo porukama i poukama hidžre, dozvoli da budemo od onih muhadžira koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini i pravdi i da se vratimo u čvrstoj vjeri domu i domovini - zavičaju.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 

Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihu-l-Buhari, dr. Muhammed Hamidullah, Uvod u islam,  dr. Fikret Karčić, Izazovi i Bošnjački intelektualni odgovori , Mevlud, Intervju Muhammeda Yesarija za Zemzem-List učenika Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, mart 2011 na temu Mevluda

HIDŽRA ANTE PORTAS

 Nijaz SALKIĆ

  

Šta je nama hidžra? Je li to svakogodišnje (pri)sjećanje na prvo i kasnije vjekovno trpljenje muslimana, te svakih 50 godina povlačenje, uzmicanje i popuštanje pred zlom?! Da li je hidžra bježanje sa ognjišta ili je to oporavak pred povratak?! Je li hidžra tolerancija do zločinaca i njihovih zločina, ili je to (iza)biranje manje štete u nepovoljnim trenucima za ummet i muslimane?!

Helem, treba postaviti jedno balkansko-muslimansko pitanje. Da li se današnja generacija muslimana na brdovitom Balkanu stidi mevludom obilježiti dan(e) Muhammedovog a.s. prelaska i seljenja iz Mekke u Medinu, kao što smo vijekovima u Bosni a bome i u Hercegovini po džamijama i kućama mevlud učili i šerbe pili?! Da li to muslimani Balkana zaboraviše tu našu tradiciju s koljena na koljeno kroz vijekove prenašanu ili nam je i za mevludom kao za starom Jugoslavijom svejedno.

Nije davno bilo kada se od 12 rebiu-l-evvela mjesecima po našim kućama priređivale mevludske svečanosti začinjene tekbirima i salavatima uz učenje Gaševićevog mevluda. Šta god ko poslije ovog teksta mislio a dahabetile kazao neće me prepričati da smo se ohladili i za mnoge preče stvari u našoj svijetloj vjeri. Mislim da za našu nebrigu i bezvoljnost ne trebamo kriviti harajuću materijalnu krizu i ovu trenutnu vremensku hladnoću.  

Kako god se ko odluči neka dobro zajedno sa mnom znade. Svega će biti, samo vremena za nas, i nas u tom vremenu jednom odista neće biti.

Upamet!

SVAKA HVALA I ZAHVALA PRIPADA UZVIŠENOM ALLAHU

"I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno." /21/ "Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti - vi time ne možete raspolagati."/22/ "I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni." /23/ "I samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji ćeposlije doći." /24/ "A On, Gospodar tvoj, zaista će ih sabrati. On je mudar i sve zna." /25/

 (Kur'an, El - Hidžr / Hidžra, 21-25)

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (69)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

BabuR-RUBAIJJI

Poglavlje sa izrekama od po četiri savjeta

Ve an bea'dil hukemai erbeatun kabihun lakinne erbeaten minha akbehuz-zenbu minešabbi kabihun ve mineš-šejhi akbehu velištigalu bidun'ja minel džahili kabihun ve minel alimi akbehu ve tekessulu fit-ta ati min džemi in-nasi kabihun ve minel ulemai vet-talebeti akbehu vet-tekebberu minel agnijai kabihun ve minel fukarai akbehu.

4. Prenosi se da su neki mudraci rekli: '' Četiri su osobine veoma ružne, ali kod nekih ljudi još su ružnije:

• grijeh mlada čovjeka je ružan, ali je kod starca još ružniji,

• zaokupljenost dunjalukom neznalice ružna je, ali kod  učena čovjeka je još ružnija,

• ljenost u pokornosti Allahu dž.š., ružna je osobina kod svih ljudi, ali kod učenih i onih koji traže znanje još je ružnija, i

• oholost bogataša je ružna, ali je kod siromašnih još ružnija.''

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

ILAHIJE I KASIDE-EJ' AŠICI

EJ, AŠICI

Ej ašici, hod'te amo

da čujemo, pogledamo

(2x)kakvo nam je naše stanje

kud idemo, grdne rane?(2x)

Dunjaluk će brzo proći

valja vječnoj kući doći…

(2x)Sutra sunce će izaći,

naske ovdje neće naći.(2x)

Valja saprat grijeha dosta

i dočekat smrtnog gosta!

(2x)A, tvoj Ummet je žalostan:

šta ja činim gdje sam ko sam?(2x)

Ehli-iman imal' koga

osim Boga Jedinoga

(2x)da ga štiti nedužnoga

od fursata dušmanskoga? (2x)

Gdje je vjere naše uže,

pa da nam se srca združe,

(2x)pa da jednom odahnemo

rahat živ'mo i mrijemo.(2x)