ČUDAN ZEMAN NASTADE

Nijaz SALKIĆ

Počela je jesen. Noć je pretekla dan za nekoliko minuta. Čim sunce zađe, noć'ca se ohladi i po desetak stepeni. Narod bi podnio zahlađenje i više stepeni da nije poskupljenja po isto toliko postotaka. Uglavnom se najviše kupuju lijekovi i cigare. Sve se nejma a za to se nađe (po)koja parica.

Helem, puno se slušaju pjesme i svakojaka muzika. Bilesi se i vicevi smišljaju, pronalazi se humor na netu i prepričavaju dogodovštine i smiješnice po forumima, kafanskom i internet svijetu. Svak se trudi nešto smiješno ispričati, popularni su šaljivdžije i pripovjedači ali se kiselih lica na kraju svi raziđu.

Čovjek se pita šta je to kvarno u zraku. Možda zraku nije nikakve mahane, greška je belćim u nama insanima. Ko će ga znati poslije svega viđenog, slušanog i doživljenog.

Upamet!

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (64)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Babus-Sulasijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

Ve kilel ibadetu hirfetun ve hanutuhel halvetu ve re'su malihet-takva ve ribhuhel džennetu.

Rečeno je: 

• robovanje Allahu je zanimanje, a njegov dućan je samoća,
• kapital tog dućana je bogobojaznost, a
• zarada je Džennet.

 Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

ŠTA ĆE POKVARITI I POST I ABDEST?

Ebu Seid prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «U noći Isra na jednom nebu prošao sma pokraj jednog naroda čije meso sijeku, a zatim im daju da to isto jedu, potom im govore: - Jedite, zato što ste jeli meso vaše braće! Upitao sam: - O Džibrilu, ko su ovi? Džibril mi je odgovorio: - To su oni od tvog ummeta koji ogovaraju i druge kleveću.»

Džabir prenosi: Jedne prilike su ashabi osjetili smrdljiv zadah, pa im Poslanik tada reče: «Grupa munafika sada ogovara muslimane, pa zbog toga se ovaj neprijatan miris čuje.»

Neki su se čudili i pitali, zašto se u današnjem vremenu ne osjeti taj smrad prilikom ogovaranja, pa im je jedan mudrac rekao da je to zbog preraširenog ogovaranja. To je isto, veli ovaj mudrac, kao kad čovjek prvi put uđe u kožaru osjeti miris kože. Međutim poslije, ako se duže tamo zadrži navikne na taj smrad i više ga ne osjeti.

Prenosi se da je Hasan El Basri kada je čuo da ga je ogovorio neki čovjek otišao kod njega i dao mu svježanj hurmi. Kad ga je ovaj vidio namrštio se i upitao zašto mu je to dao. Hasan El Basri je odogovorio da je čuo da ga je on ogovorio te je tako s njega skinuo grijehe pa se osjetio dužnim da mu to na određeni način uzvrati.

Ibrahim ibn Edhem je jedne prilike pozvao svoje prijatelje na zijafet. Pošto su sjeli počeli su ogovarati nekog čovjeka. Tada ih je Ibrahim upozorio riječima: «Oni koji su bili prije nas, oni su jeli hljeb prije mesa, a vi otpočinjete svoj obrok mesom prije hljeba.»

Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik rekao: «Četvero kvari i post i abdest zajedno: ogovaranje, laž, prenošenje tuđih riječi i gledanje u zabranjena mjesta žena ((za)gledanje u ženske avrete).»

Upamet!

PREČE OD PREČEGA U DANAŠNJEM UMMETU

 Nijaz SALKIĆ

Već od 12-tog vijeka se umni ljudi pitaju kako da se ummet probudi i trgne iz letargije i krene krupni(ji)m koracima naprijed. Od tada pa do današnjih dana javljali su se učenjaci, reformatori i grupacije nastojeći iznaći korisno riješenje i ključ napretka svekolikom ummetu.

Kroz prohujale vijekove bilo je radiša i entuzijasta na političkom planu, drugi radiše na izbavljanju islamskih naroda ispod jarma okupatora i zavojevača, treći sagorijevahu na da'vi i pozivanju naroda lijepom riječju i mudrošću na Allahov put. 'Brzo' je prošlo 7 vijekova povijesti. Muslimani su danas tu gdje jesu. Danas moderni muslimani i dalje traže izgubljeni ključ napretka.

Ne treba ponavljati već mnogo puta poslušani čuveni imperativ ummetu koji bi naređen u prvim riječima a u posljednjem testamentu (Kur'anu) čovječanstvu od strane Stvoritelja svih svjetova Allaha dž.š. Uzvišeni je naredio muslimanima da uče, da čitaju, da studiraju, da proučavaju, da se obrazuju i time otvaraju nove vidike i skidaju umne, duhovne i fizičke pregrade na putu uspjeha i napretka.

Danas se muslimani ne bave naukama koje život znače. Muslimani malo ili nikako ne izučavaju (nemamo vodećih svjetskih učenjaka) hemiju, fiziku, statiku, geologiju, matematiku, astronautiku, geometriju, kvantnu mehaniku… Ako muslimani danas ne izučavaju i novo ne otkrivaju onda u velikim količinama koriste i konzumiraju tuđe izume. Muslimanima drugi (pametni ljudi) za velike novce projektuju i podižu najviše nebodere, najluksuznije hotele i vile, grade najskuplje, najluksuznije i najljepše avione, helikoptere, automobile, brodove i jahte za uživanje.

Jedino gdje su danas pojedini muslimani 'jaki' ogleda se u oštroj i nemilosrdnoj međumuslimanskoj polemici ko će biti pametniji i ko će koga pobijediti i deklasirati u polemici i biti u pravu. Dok drugi napreduju u nauci, tehnici i nauružanju  naši 'učenjaci' se iscrpljuju u dokazivanju koji i je čiji način klanjanja najispravniji, koliko hlače moraju biti duge ili kratke u namazu i da ne nabrajam sve ostalo što jedni drugima danas stavljamo na lični račun kao slabost u vjeri a ne gledamo šta je kod sugovornika dobro i lijepo i u čemu se sa njim možemo i trebamo složiti. Gledaju se sitnice i vanjština kod komšije, prijatelja, sugovornika a ne gleda se povod, suština i nijet viđenog, izgovorenog i rečenog.

Upamet!

PRIVJESAK

 Nijaz SALKIĆ

Privjesak bi bio neki ukras kojim se želi istaći, pokazati, dokazati da je nosilac toga broša, đerdana, značke drugačiji, noviji, svježij i zanimljiviji insan. Nekada su u modi  bili dukati, šorvani, mađarije….Nosili su se na zlatnom lančiću po jedan dukat ili cijeli niz (struka) dukata na djevojačkim prsima. Kasnije su se pojavili broševi i likovi careva, monarha, kraljeva i tirana. Mnogo kasnije će se početi nositi vjerska obilježja obješena na lančiće.

Helem, nikada nije privjesak, broš ili neki vanjski vjerski privjesak posigurno nije istinito govorio da je nosioc toga privjeska pobožna osoba. Većinom ljudi žele pokazati drugačiju sliku o sebi. Oblačenjem, načinom hodanja, načinom jedenja, načinom govora, kako se ko odmara, s kim se druži pokazuje se  ipak najbolja slika o sebi. Privjesci i broševi su pak odraz modnog trenda, oponašanja, prkosa, provokacije, hira i u neku ruke vrsta dostignutog kulturnog ili nacionalnog prestiža jednih nad drugim grupacijama ljudi i društva.

Upamet!

ISLAM NACIONALIZAM I RASIZAM

 Nijaz SALKIĆ

Prenosi Imam el-Bejheki hadis od Džabira, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., održao hutbu (oprosna hutba) u sredini dana tešrika i da je tom prilikom kazao:
“O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku)” .

U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Davud i Tirmizi, a Bejheki ga smatra dobrim, Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ljudi su sinovi Ademovi, a Adem je od zemlje”. Istinu je rekao Allahov poslanik, s.a.v.s.

U islamu nema nacionalizma, nema  rasizma i nema podjele ljudi po boji kože i po narodu iz kojeg su potekli.

Upamet!

MUDROST U ŠUTNJI

Kažu da je mudri Lukman jednom gledao kako Davud a.s. pravi pancire – ratne (za)štitnike. Pa ga njegova mudrost spriječila da priupita za šta oni služe. Kada je Davud a.s. završio uskliknuo je: «Divna li oklopa za divna ratnika.» Tada je Lukman ustvrdio: «Šutnja je mudrost, ali je malo onih koji je prakticiraju.

ŠLJIVOPITA IZ SLOVENIJE

 Nijaz SALKIĆ

Šljivu Požegaču su Bošnjaci uzgajali u Srbiji a dobila je ime po Požegi kod Užica gdje su muslimani više stotina godina bili većinsko stanovništvo. Kada su protjerani sa sobom su u Bosnu ponijeli i sadnice ove voćke. Od šljive se mogu čuda pripremiti sve od hrane, kompota, džemova pa do bir iladž lijekove za mnoge bole pripraviti. Suha šljiva je zasigurnobosanski brend i naša bošnjačka u Evropi i svijetu, prepozatljivost.

Bezbeli da se sjećate i slatkog deserta (hošafa) napravljenog od šljiva. Šljivopita baška pita koja je posebno cijenjena u Posavini i na zelenoj bosanskoj planini Majevici. Polovinom toplog mjeseca septembra u slovenskom gradiću Ajdovščini nabrasmo (natresosmo) pravih šljiva požegača. Rodile požegače kod jednog Bošnje, Brčaka na njegovom imanju.

Nabrasmo, očistismo, ispučismo, ubrašnismo, pošećerismo i poslagasmo u tevsiju. Ispekosmo pa na kraju ispade samo tak'a slatka šljivopita koju dugo nisam ukusniju jeo, još od dana kad sam živ (mlad) bio. Jah, šljiva požegača je mubareć šljiva.

Upamet!

MIMBERA-UZORNICI IZ SURE EL-VAKIA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ  
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.

Allah, dž.š., u  41. suri (Fussilet / Razjašnjenje) u  30. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ  

„Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa onda istraju na tome, dolaze meleki, koji im govore: "Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet: 30)

       A zatim, danas je petak, 23. septembar 2011., ili  25. ševval, 1432. hidžretske godine. Ovo je četrdeseta prva džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

Allahov Poslanik s.a.v.s., kaže: “Srce bude iskušavano raznim grijesima, pa ako srce prihvati jedan grijeh, obilježno biće crnu tačkicu, a ako ga odbaci, dobiće bijelu tačkicu. Sve tako bude dok se srca ne svrstaju u dvije grupe: bijelo srce, kome iskušenja ne mogu ništa nauditi, i crno, koje ne priznaje dobro, niti negira zlo.”

Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi slijedeća predaja: “Susreli se jednog dana šejtan vjernika i šejtan nevjernika. Šejtan nevjernika je bio debeo i namirisan, a šejtan vjernika je bio mršav, blijed i raščupan. Potom je šejtan nevjernika rekao: Šta je tebi? Što si tako mršav? Ovaj mu odgovori: Ja sam sa čovjekom koji kada jede, spomene Allahovo ime, pa ja ostanem gladan, kada pije spomene Allahovo ime, pa ja ostanem žedan, kada oblači odjeću, spomene Allahovo ime,  pa ja ostanem go, kada se češlja i uređuje spomene Allahovo ime, pa ja ostanem neuredan. Onda je šejtan nevjernika rekao: Ja sam sa čovjekom koji ništa od toga ne radi, pa ja dijelim sa njim njegovu hranu, piće i odjeću.”

     Draga moja braćo i poštovane sestre!

U suri Vakia Allah dž.š. spominje tri skupine ljudi koji će biti na Sudnjem danu. Prvi od njih se nazivaju ashabul mejmeneh, a to su oni desni koji će ući u Džennet. Druga skupina su ashabul meš'emeh, a to su Džehennemlije. Treća skupina se naziva sabikuni, oni su koji su pretekli sve druge u dobrim djelima.

U tefsirima se na dugo i na široko raspravlja o njima. Ovdje ćemo navesti neka mišljenja.

Jedni vele: To su oni koji su pretekli u imanu i pokornosti (ta'atu) sve druge prilikom ozuhurenja istine.

Drugi će kazati: To su oni koji su pretekli druge u postizanju savršenstava (hijazetul kemalat) u jekinskim naukama, u stepenima (mertebama) takvaluka koji dolazi poslije čvrstog imana.

Neki kažu da su to vjerovjesnici jer su oni začetnici dini islama.

Ibn Sirin kaže: «Sabikini su oni koji su se okretali prema obje kible, kao što Uzvišeni u suri tevbe kaže: 'Sabikini prvi su muhadžiri i ensarije i oni koji ih slijede po dobročinstvu...'»

Ibn Abbas kaže: «To su oni koji su učinili hidžru.»

Alija r.a. veli: «To su oni koji su pretekli druge u pet dnevnih namaza.»

Ebu Neim i Dejlemi prenose od Ibn Abbasa da je on  rekao i ovo: «Među sabikine spada onaj koji prvi uđe u džamiju, a zadnji iz nje izađe.»

Ibn Samit je rekao: «Saopšteno nam je da us sabikini oni koji prvi idu u džamiju i koji se bore na Allahovu putu.»

Ed-Dahak veli također da su to oni koji su na džihadu.

Ibn Džubejr smatra du su sabikini oni koji prvi tevbu čine i koji rade dobra djela (djela dobročinstva).

Ka'b je rekao: «To su ehlul Kur'an (učači i hafizi Kur'ana).»

U Bahrul ulumu se navodi hadis da je na upit ko su sabikini rečeno: «To su oni koji kada im se ponudi istina prihvataju je, kada se od njih traži daju i sve od sebe žrtvuju i sude ljudima onako kako bi sami sebi sudili.»

Neko je rekao: Tri su vrste ljudi. Čovjek koji počne raditi hajr u svojoj ranoj mladosti pa na tom ustraje sve dok ne napusti ovaj svijet taj spada u sabikine. Čovjek koji svoj život započne s grijesima i dugo bude u gafletu pa se povrati i pokaje taj je među ashabul mejmeneh. Čovjek koji od svoje mladosti radi ono što je zlo zatim na tome ustraje do smrti on spada u  ashabul meš'emeh.

Ibn Kesjan je rekao: «To su oni koji žure ka svemu onome čemu Allah poziva.»

Bilo kako bilo, veli Alusi nakon što nabraja razna mišljenja o njima, to su oni čija stanja (ahval) su poznata i znamenita i čija veličina i sjaj (fehamet) su poznata.

Opisujući dalje ove Svoje odabrane robove Allah dž.š. ih  opisuje:

أُولَٰئِكَ الْمُقَرَّبُونَ «Oni će Allahu bliski biti فِي جَنَّاتِ النَّعِيمِ u džennetskim baščama naslada. ثُلَّةٌ مِّنَ الْأَوَّلِينَBiće ih mnogo od naroda dnevnih, وَقَلِيلٌ مِّنَ الْآخِرِينَ  a malo od kasnijih, عَلَىٰ سُرُرٍ مَّوْضُونَةٍ na divanima izvezenim, مُّتَّكِئِينَ عَلَيْهَا مُتَقَابِلِينَ  jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti.

Cijenjeni džemaate!

Cijeli ovodunjalučki vjernikov život je borba sa samim sobom i borba da se uspravno ostane u sedlu imana, putujući izrovanom kaldrmom prema džennetskom odredištu.  Da bi stigli na postavljeni cilj pridržavajmo se slijedećih savjeta i sa sobom ponesimo:

 Strah od Allaha dž.š., na početku i kraju života! Na početku života – strah i bojazan od grijeha i kazne, a na kraju života – strahopoštovanje i bojazan od lošeg svršetka!

Allah dž.š., kaže: وَلِمَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ جَنَّتَانِ  „Za onoga, koji se, stajanja pred Gospodarom svojim, bude bojao, biće dva perivoja spremna! (el-Rahman: 46.) Ili: وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ  „...bojte se Mene, ako ste vjernici!“ (Ali Imran: 175.)

Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Ko se Allaha bude bojao – putnik je, a ko je putnik - stići će svome cilju! Allahova roba je skupa! Allahova roba je Džennet!“

Ebu Turab el-Nahšebi rhm., je rekao: „Ako neki čovjek donese odluku da neće griješiti, pomoć od Allaha dž.š., će mu sa svake strane dolaziti, mada su tri znaka crnila srca: neimanje straha od grijeha, neosjećanje slasti od 'ibadeta i pokornosti, niti osjećanja bilo kakva traga od v'aza!“

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Neobavljanje noćnog namaza i nepošćenje danju je znak toga da je dotična osoba utonula u grijeh!“

Znali su reći: „Kada od 'ibadeta i pokornosti ne bi imalo drugih koristi do samo: svjetlost i nur na licu, i ljubav u srcu, i snaga u udovima, i sigurnost po život, i prihvatanje svjedočenja ljudi - bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha, i kada od griješenja i nepokornosti ne bi imalo drugih šteta do samo: crnilo na licu, i tama na srcu, i proklinjanje pri samom spomenu imena griješnika, i neprihvatanje njegova svjedočenja na sudu, i strah po svoj život, bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha! Allah dž.š., kako pokornom tako i nepokornom robu, daje znake i obilježja još na ovome svijetu, kako bi se veselio prvi, te kako bi se ražalostio drugi!“

Allah dž.š., kaže: إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ  „Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa onda istraju na tome, dolaze meleki, koji im govore: "Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet: 30)

Dova

      Gospodaru pomozi nam da svoju djecu izvedemo na pravi put i da ih u islamskim istinama odgojimo jer smo pred tobom odgovorni za njih. Gospodaru daj da ih se ne zastidimo i da nas se ne zastide!

      Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pruženih ruku, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja, mekteba i vjeronaučnog odgoja naše djece i omladine, materijalnog pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari  

Nijaz SALKIĆ

PRIVILEGIJA

Nijaz SALKIĆ

Privilegija je prednost odabranih, izabranih, proguranih, samoproguranih, samoizabranih, samoodabranih i spletom okolnosti ljudi, koji su isplivali ispred drugih u uslovima koji su im išli na ruku i na obadvije noge. Privilegija je legitimno pravo odabranih gledano iz ugla privilegiranih osoba. 

Privilegirani ljudi se s punim pravom guraju naprijed, sjedaju u pročelje, prvi kusaju čorbu i prvi se nakašljavaju kada drugi belćim ne smiju ni dihati akamoli štogederce (pro)zboriti.

Privilegiranci se negdje rađaju a većinom svoje mjesto u pročelju privilegiranosti zarade guranjem bez velikih posljedica i zarađivanja žutih i crvenih kartona. Kada jednom stekne malu privilegiju, privilegirani nastoji da je stalno povećava i uvećava. Kada uđe u sobu privilegija privilegirani nipošto ne ide više napolje, on ide iz sobe u sobu sve dok se ne progura u vrh sobe ili popne na čardak. Privilegirani ne može izgubiti privilegiju osim da mu je uzmu ili ga izbace iz legije privilegija.

Helem, privilegirani misle da je privilegija unaprijed određena samo za njih i da je jedina značka na njihovom reveru privilegija, orden legije časti sa zlatnim trakama privilegija. Nije ni čudo da svi ne možemo imati privilegija kada je cijela armija i legija privilegiranih. Ako  bi se privilegije množile ko bi onda primijetio i mertebet činio privilegiranoj legiji ljudi od časti i privilegija. Blago onom ko ima malo privilegija. Jerbo, privilegija je iskrivljeno ogledalo koje insana izobliči do neprepoznavanja i nauči ga da traži hljeba preko pogače.  

Uostalom, privilegirani nakon dužeg vremena zaborave da je privilegija ustvari jedna varka koja čovjeka zavede i nauči ga da je privilegirani veći od čovjeka. Svi znamo da to nije tačno jer i privilegirani gube položaje, gube čast, obolijevaju i umiru.

Upamet!

KOMŠIJSKI HAKK

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša neće se spasiti ni jedan rob dok ljudi ne budu sigurni od njegova srca, njegova jezika i njegovih ruku, niti će biti vjernik dok njegov komšija ne bude siguran od njegovog nasilja.»

Prenosi se od Seida ibn Musejjeba da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Svetost komšije prema komšiji je kao svetost majke.»

«Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga gosta. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo istinu ili neka šuti.»

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik rekao: «O Ebu Hurejre! Budi skroman bićeš najpobožniji čovjek. Budi zadovoljan u duši bićeš najzahvalniji čovjek. Želi drugima ono što sebi želiš bićeš vjernik. Lijepo postupaj sa komšijama bićeš musliman. I nemoj se pretjerano smijati jer smijeh umrtvljuje srce.»

«Postoje tri vrste komšija: jedni od njih imaju tri hakka, drugi dva hakka, a treći imaju samo jedan hakk. Komšija koji ima tri hakka (tj. troja prava), to je komšija koji je musliman i koji ti je rodbina. Komšija sa dva hakka jeste komšija musliman, a komšija koji ima jedan hakk jeste komšija nemusliman.»

U ovom hadisu, kao što se vidi, govori se o komšijskom, rodbinskom i muslimanskom hakku. Prvi spomenuti komšija, dakle ima komšijski, rodbinski i muslimanski hakk, pa stoga treba posebnu pažnju mu posvetiti. Što se tiče drugog spomenutog u hadisu komšije on posjeduje komšijski i muslimanski hakk. A što se pak tiče trećeg komšije on ima samo komšijski hakk i prema njemu se treba odnositi samo kao prema komšiji.

Sufjan Es-Sevri spominje da se grubost jednog čovjeka ogleda u deset stvari. On u ovoj svojoj izreci upotrebljava riječ džefa' koja se u doba Poslanika prispodobljavala pustinjacima – beduinima koji nisu imali pravog odgoja i edeba – ponašanja i koji su bili grubi prilikom dolaska Božijem Poslaniku pa je zato Allah dž.š. skoro cijelu suru El-Hudžurat posvetio njima učeći ih da Poslanik nije kao ostali ljudi i da je muslimanima zabranjeno da se s njime nadglasavaju.

Sufjan Es-Sevri veli da deset osoba posjeduju džefa' (grubost, otuđenost, antipatičnost, mržnja i sl.):

-                     Čovjek ili žena koji moli u dovi samo za sebe, a ne za svoje roditelje niti za ostale vjernike;

-                     Čovjek koji dnevno manje od sto ajeta prouči iz Kur'ana;

-                     Čovjek koji uđe u mesdžid, a ne klanja dva rekata;

-                     Čovjek koji prođe pored kaburistana, a ne nazove selam umrlim i ne uputi dovu Allahu dž.š. za njih da im se smiluje;

-                     Čovjek koji uđe u neki grad petkom i izađe (neposredno pred džumu) iz njega, a ne klanja u njemu džumu – namaz;

-                     Čovjek ili žena u čijoj se mahali nalazi neki alim (učen čovjek), a ne ode kod njega da bi nešto od njega naučio;

-                     Dvojica ljudi koji se udruže zajedno, a ne upitaju jedan drugogo za ime;

-                     Čovjek koji se ne odazove na poziv drugog čovjeka koji ga je pozvao na zijafet (gozbu);

-                     Mladić koji provede mladost u besposlici ne tražeći znanje i odgoj i

-                     Čovjek koji je sit dok mu je komšija gladan i ne dadne mu ništa od svoje (preostale) hrane.

SIJELO IZNENADA

 Nijaz SALKIĆ

Bosna je spavećiva zemlja, naročito između dva rata. Svaka generacija Bošnjaka i Bošnjakinja upamti bar jedan rat. Tako je to kod nas. Dok drugi maštaju kako će nešto ušićariti sa puškom Bošnjak se u miru opušta i sanjari.  Kada dođe jesen sela se zašuškaju opalim lišćem, a kuće i štale opasaju dovučenim sijenima i slamom za goveda u štalama. Čim u kratkom jesenskom danu nastupi ikindijsko vrijeme mrak se počinje navlačiti u zgusnute mahale i tijesne sokake. Vrijedni težak i seljak bosanski nađe posla za svoju čeljad. Sa tavana se donese par sepeta kukuruza koji se istresu u predsoblje ili u toplu sobu gdje se okupi sva čeljad i počne se komiti kukuruz.

Domaćica jedno vrijeme sjedi sa svojim mužem komeći kukuruz a onda neopazno ustane i u šporet nabaca krupnih i zdravih krompira. Dok se krompiru u šporetu polahko krompiraju na platni spretna domaćica peče kolač trulju. Ubrzo se prijatni mirisi izmiješaju u ugrijaloj sobi. Dječije okice radosno zasvijetle čekajući predah i užinu. Domaćin dadne znak pa se malo se razgrne kukuruz  i prostre improvizovana sofra. Zamiriše topla pogača koja se lomi i umače u jabukov pekmez zabijeljen domaćim kajmakom.

Često domaćini ne stignu dokončati užinu kada se očuje kašljanje pred kućom. Iznenadne sijeldžije nahrupe na vrata. To su komšije ili rođaci koji žele podijeliti dugu noć sa svojim komšijama na sijelu. Začas se ispeče kahva koja se pije komeći kukuruz do duboko u noć. Na tom prijatnom a jednostavnom sijelu se protabiri o starom i novom vaktu, o udaji i ženidbi, o insanima i delbederima, o ljudima i životinjama.

Ovako se nekada sijelilo u Bosni u kojoj je bilo mjesta za svakoga, u Bosni u kojoj se moglo putovati s kraja na kraj bez straha za svoj život i imetak. Te Bosne više nema. Istina, danas ima Bosna u kojoj su sigurni oni koji imaju u džepu, koji vole svoj tor, rezervat koji s puškom i jako odanim cukama čuvaju za svoju rasu i privilegovane robove nacije i u krvi otete zemlje.

Upamet!

VAKIF(I)

 Nijaz SALKIĆ

Zamislite današnju džamiju, njenu visinu, prostor koji zauzima i zgrade u haremu oko nje. Džamije se danas uglavnom obnavljaju, popravljaju ili nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, iz ruševina mukom podižu. Nije lahko džamiju obnavljati, renovirati ili iz temelja podizati. Nejma se para, kriza je zahvatila i malog čovjeka od kojeg i zavisi podizanje, održavanje i život islamske zajednice.

Zamislite kako je bilo onda kada u džematu nije bilo ne samo džamije većem i mjesta na kome će se graditi mesdžid. Bože Dragi, koliki iman je imao tadašnji hair sahibija, vakif i darovatelj zemlje za buduću džamiju. Kakva je bila majka koja je rodila ovakvog čovjeka?  Kakve časti zaslužuje vakif koji se rodio u sretni dan kada je dao svoj komad zemlje za Allahovu kuću?

Uzvišeni Allah hvaleći one koji se o džamijama brinu i grade ih kaže:
إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَاجِدَ اللَّهِ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا اللَّهَ ۖ فَعَسَىٰ أُولَٰئِكَ أَن يَكُونُوا مِنَ الْمُهْتَدِينَ «Allahove džamije podižu i održavaju oni koji u Allaha i Sudnji dan vjeruju, namaz obavljaju i samo se Allaha boje.» ( Et-Tevbe 18.)

Današnje hair sahibije se uglavnom natječu ko će više dati novca za obnovu ili izgradnju džamije. Malo je sahibija koji iz temelja na novom placu podižu vlastitu džamiju.

Helem, blago li se hair sahibijama, vakifima koji su nekada davno pobijedili svog šejtana pa uvakufili svoju zemlju i sebe u džamiju i time sebi inšaAllah obezbijedili da se njihovo ime i čast pronosi u vječnost sve do Dana sudnjega. Sada zamislimo šta čeka sve četnike i ustaše što (po)rušiše džamije po Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji i Hrvatskoj sve od Njegoševih genocida i zločina pa do današnjih dana.

Nadati se je da će sve one koji su učestvovali u holokaustu, ruševinama i paljevinama Božijih kuća, Uzvišeni obilježiti zauvijek a njihovo potomstvo obilježiti nakaradnim genskim defektima sve do kraja svijeta. Zbilja, Božije kuće i ne može niko drugi rušiti osim spodobe sa genskim defektima i razumskim oštećenjima.

Upamet!

FINO PREZIME

 Nijaz SALKIĆ

Bio jedan pa nešto sa školom a nešto sa štelom uspio pa dogur'o (po)visoko. Kad je zasjeo gdje se popeo, zadovoljno odhukn'o, ogled'o se u ogledalu i podig'o glavu naviše da vidi morel se više još malkice popeti. Zovn'o je on svoje savjetnike i priupit'o ih za savjet. Prvi kojeg je najviše slušao i eglenu mu begenis'o nasavjetova ga da malo skrati prezime. Veli on, prezime ti je brate dugo a u sebi ima previše vjere. Izbaci iz prezimena riječ hadži i hafiz.

 Plaho se onom sa velikom školom svidio ovaj savjet  pa nama oš'o u općinu i uložio zahtjev za promjenu prezimena.

Govori se da ovaj gore navedeni nije jedini bosanski slučaj gdje se promijenilo dugačko, previše vjersko i prezime koje tukne na Bosnu i Bošnjaštvo. Kazuju da je toga hejbe među našima dole i našima gore u iseljeništvu. Bilesi Bošnjaci ne samo da mijenjaju prezimena već kastile i imena nagrđuju i zamjenjuju.

Upamet!

VOLI NAMAZ VIŠE OD SVOG AUTOMOBILA!

 Nijaz SALKIĆ

Islam je prirodna vjera. Sve što je lijepo i korisno sadržano je u praksi islama. Danas se koriste semafori. Znamo dobro da je zelena boja, ekološka boja i bezbeli farba semafora i još ktomu boja halal prolaza za automobile i pješake. Musliman jede desnom rukom, liježe na desnu stranu, ulazi u auto, u kuću, u džamiju desnom nogom i predaje selam u namazu na desnu stranu. U saobraćaju je poznato 'desno' pravilo, pravilo prednosti.

Helem, imamo u našem automobilu i pet brzina koje regulišemo svojim mjenjačem. To komotno možemo uporediti sa jednim danom u vjernikovom životu. Čim se probudi mu'min skoči na noge lagahne, zakorači desnom nogom prema kupatilu i tamo se abdestom pripremi za prvi namaz, sabah namaz koji ima svega četiri rekata. To je prva brzina, najjača kojom vjernik starta u novi dan. Sabah namaz ga svojom snagom i jačinom uvede u posve novi dan. Poslije klanjanja vjernik prebacuje u drugu brzinu kojom stiže do polovine dana.

Pošto se do polovice  dana vjernik uhodao slijedi prebacivanje u treću brzinu. Klanjanjem 10 rekata podne namaza vjernik je posve sabran, pribran i spreman da brže krene u život trećom brzinom.

Kada nastupi trećina dana, mu'min klanja ikindiju namaz od 8 rekata i kreće četvrtom, još većom brzinom u preostali dio dana.

Kada sunce zađe vjernik pali svjetla svog nefsa, klanja akšam od 5 rekata i juri sav razdragan nakon cjelodnevne hitre vožnje najbrže što može, petom brzinom prema svom konačnom dnevnom cilju, oprostu grijeha toga dana.

Klanjajući jaciju namaz od 10 rekata, te klanjajući odmah ili malo kasnije Vitr namaz, mu'min hladi i odmara svoga tijela auto do sutrašnjeg, novog dana i ponovnog startanja u život prvom brzinom.  

Upamet!

NEMOJ DA TI BUDE ŽAO!

Nijaz SALKIĆ

Završi ono što si započeo, nemoj da ti bude žao kad budeš greške mladosti ispraviti htio a vremena ne budeš imao. Odgajaj na vrijeme djecu, upiši ih na vjeronauku  u mekteb, razgovaraj s njima o svemu kao sa prijateljima, nemoj da ti bude žao ako okasniš u tome pa se djeca od tebe otuđe a ti budeš žudio s njima besjediti a oni ti kao tuđinu leđa okrenu.  Šalji ih u školu, nemoj se bojati da se zadužiš kreditom jer je ulaganje u dječije obrazovanje nimet, nemoj da ti bude žao kada visoko obrazovano dijete tvog prijatelja bude tvoje sa visine gledao.

Voli džemat, gledaj priajteljskim očima svoga imama, cijeni svoje džematlije i islamsku zajednicu, nemoj da ti bude žao kada sva tvoja rodbina bude namaz klanjala a ti ni znanja ni volje ne budeš imao da ih slijediš i dio džemata budeš. Nemoj bježati od ljudi, ne izbjegavaj pomoći onoga ko od tebe pomoći išće, nemoj da ti bude žao kada i ti na niske grane padneš pa ti okolina leđa okrene.

Čuvaj svoje roditelje, razgovaraj sa njima razgovorom najboljih prijatelja, nemoj da ti bude žao kada umru pa ti tek tada uvidiš i shvatiš koga si ustvari imao.

Cijeni svoju suprugu i poštuj svoga muža, nemoj da ti bude žao kada sutra sam(a) ostaneš pa da tek tada uvidiš i shvatiš da si u kući pravog prijatelja(ljicu imao(la).

Upamet!

MIMBERA-DŽAMIJA I DŽEMAT

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

    Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti.

Allah, dž.š., u  39. suri (Ez-Zumer / Skupovi) u  9. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ

Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!"

       A zatim, danas je petak, 16. septembar 2011., ili  18. ševval, 1432. hidžretske godine. Ovo je četrdeseta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

    Veli Uzvišeni u zadnjem testamenetu čovječanstvu:

وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدْعُوا مَعَ اللَّهِ أَحَدًا  «Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!» (El-Džinn,18)

O značaju i fadiletima mesdžida i džamija (Allahovih kuća – mjesta gdje se Allah spominje) govori Kur'an, hadis i mnogobrojne izreke velikana. Uzvišeni Allah je tačno precizirao funkciju i značaj ovakvih objekata u suri En-Nur, u kojoj se veli:

 فِي بُيُوتٍ أَذِنَ اللَّهُ أَن تُرْفَعَ وَيُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ يُسَبِّحُ لَهُ فِيهَا بِالْغُدُوِّ وَالْآصَالِ  

«U džamijama koje se Njegovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče

رِجَالٌ لَّا تُلْهِيهِمْ تِجَارَةٌ وَلَا بَيْعٌ عَن ذِكْرِ اللَّهِ وَإِقَامِ الصَّلَاةِ وَإِيتَاءِ الزَّكَاةِ ۙ يَخَافُونَ يَوْمًا تَتَقَلَّبُ فِيهِ الْقُلُوبُ وَالْأَبْصَارُ

 ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha zikr čine i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.»

Allahov Poslanik s.a.v.s je rekao: «Mesdžidi su kuće za bogobojazne», tj. za one Allahove robove koji se boje svoga Gospodara i time je okarakterisao one koji ih posjećuju. S druge strane, munafik je osoba koja se u Allahovoj kući osjeća poput ptice u kafezu, kako naglašava jedan islamski velikan, te on stalno nastoji da što prije iziđe iz nje jer nedostatak čvrstog imana uskraćuje mu slast koju mesdžidi daju iskrenim vjernicima.

El-Evza'i prenosi da su  Allahov Poslanik i ashabi strogo vodili računa o džematu, slijeđenju sunneta u potpunosti, gradnji i čuvanu mesdžida, učenju Kur'ana i borbi na Allahovom putu. Omer r.a. veli: «Mesdžidi su Allahove kuće na zemlji, a klanjač u njima je Allahov musafir – gost, a dužnost posjećenog je da ugosti svoga musafira.» Pa pošto je Allah dž.š. taj koji dočekuje svoje goste u džamijama, kakva nam to druga gozba osim Allahova treba?!

     Danas svaka džamija pripada nekom džematu ili svaki džemat pripada nekoj džamiji. Džemat je organizovana skupina vjernika koji žive u jednom mjestu. To su ljudi koji su u ime Allaha podigli džamiju ili uredili prostore za obavljanje namaza, opremili učionicu za podučavanje djece i omladine i svojim novcem i dobrovoljnim prilozima pomažu opstoj i nesmetan rad islamske zajednice. Svaki džemat ima svog duhovnog vođu i pastira kojeg zovemo imam. Neke džamije imaju još i mujezina koji lijepim glasom ezani i poziva ljude na namaz. Administrativnim finansijskim poslovima brine se mutevellija (predsjednik izvršnog Odbora u džematu).

    Treba znati da je džemat za vjernika jedan od Allahovih blagodati-nimeta. Džemat treba bezbeli srcem voljeti a novcem pomagati i vazifu- dobrovoljnu članarinu plaćati. Danas su se bosanski muslimani rasijali po cijelom svijetu. Neko je milom, tražeći posla otišao od svoje kuće i iz svog zavičaja a veliki broj muslimana je na silu, spašavajući goli život morao otići sa svog kućnog praga. Svi raseljeni i domicilni muslimani pripadaju ili bi trebali pripadati svom džematu sa  svim pravima od svoje zajednice i obavezama prema toj zajednici-džematu. Među današnjom generacijom muslimana ima nas i takvih da smo skloni sitničariti kad je u pitanju vazifa-članarina za islamsku zajednicu. Džematlije jednom ili više puta u godini podsjećamo i opominjemo (moramo podsjećati) zašto nisu članovi svoje zajednice ili zašto nisu redovni (zašto ne plaćaju vazifu). Odgovor je je uvijek isti, kao ja članarinu plaćam 'dole',  ili kaže jednostavno i ne trepnuvši okom, šta te briga, članarina je skupa i 'velika', plaćao bih ali mi se ne sviđa jedna ili više osoba u Odboru ili nije mi hodža po meramu, ili...

    Draga moja braćo i poštovane sestre!

    Šta god ko kazao u odbranu svoga okretanja glave od zajednice i njenog materijalnog pomaganja to čini na svoju štetu a bezbeli i štetu ummetu Muhammeda a.s. Dobro je znano je da život redovnog džematlije i pomagača islamske zajednice jednak baš kao i onoga koji neće da čuje i da zna za potrebe svog džemata i islamske zajednice. Život obojici je samo isti u toj kratkoći i prolaznosti. Hoće li neko biti upisan u džematski ljetopis kao veliki ili mali hair sahibija ili samo kao onaj kome su njegova djeca i rodbina platila gasul, dženazu i onu na silu vazifu ' u komadu' kada su ga dovezli u mrtvačkom sanduku negdje iz Evrope u domaće mezarje. Dakako da je život redovnog džematlije i pomagača islamske zajednice bogatiji, sređeniji, ljepši i dostojanstveniji kada ga budu ispraćala braća iz njegovog džemata na budući svijet. Nije isto biti redovan član i svojom 'ozbiljnom' članarinom za koju se ne moramo u startu buniti da je velika, vazifom koja je u prvoj kategoriji, a ne plaćati vazifu-članarinu reda radi ili čekati da nam neko umre pa da samo te godine znamo za zajednicu.  Istina je da mnogi muslimani ne haju za svoj džemat, ne zanima ih kako im izgleda i odakle je imam, nezainteresovani su za unutrašnji izgled mesdžida i da li džamija ima  gasulhanu, ne znaju za braću na dnevnim vaktovima, za sestre što čiste džamiju, za džematlije koje redovno klanjaju dženazu svakom bratu i sestri i prate ih do kuće smiraja, i za mezarje kako funkcioniše i izgleda dok im se ne dogodi 'slučaj'.

   Poštovani džemaate!

   Ne gledajmo na džemat i nemojmo očekivati da nam islamska zajednica bude sirotinja, da egzistira na sergijama, kao socijalni slučaj kojeg treba na kraju svake godine izvlačiti da se ne bi džamija zatvorila i džemat ugasio i materijalno propao. Pomažimo na vrijeme svoj džemat i islamsku zajednicu redovnim plaćanjem članarine-vazife i dobrovoljnim prilozima tako da naša islamska zajednica bude respektabilna i jaka zajednica od koje ćemo i mi u konačnici kao džematlije sigurno imati pomoć, kako na dunjaluku kroz namaz, odgoj, zikr i odgajanjem mladih dječijih duša kroz vjeronauku, i naših preko džumanskih hutbi i tako se nadati konačnom spasu inšaAllah na Ahiretu.

    Što se tiče same džamije i našeg mesdžida Fekih Semerkandi u svom djelu «Tenbihu-l-gafilin» navodi petnaest adaba mesdžida koji upotpunjuju posjetu Allahovih kuća. To su:

Prilikom ulaska nazvati selam tihim glasom, ako ljudi sjede; a ako su ljudi na namazu ili pak nema nikog u džamiji onda se kaže: Es-selamu 'alejna min Rabbina ve 'ala ibadillahi-s-salihin;

Klanjati dva rekata tehijjetu-l-mesdžida, jer je Poslanik rekao: «Svaka stvar ima svoj pozdrav, a pozdrav mesdžida su dva rekata»;

Ne vršiti kupoprodaju u džamiji;

Ne upotrebljavati sablju, tj. sprječavati bilo kakve sporove i svađe;

Ne izgovarati stihove koji vode u zabludu;

Ne podizati glas osim u zikrullahu;

Ne govoriti u džamijama ništa o dunjaluku:

Ne prekoračivati ljude bespotrebno da bi po svaku cijenu sjeo na neko mjesto koje ti se sviđa;

Ne svađati se za mjesto;

Pretjerano ljude ne tijesniti u safu, osim onoliko koliko je potrebno da se namaz po sunnetu obavi;

Ne prolaziti ispred klanjača;

Ne pljuvati po džamijama;

Ne pucketati prstima, ili raditi bilo šta, što narušava atmosferu harmonije;

Prostorije mesdžida držati čistim, kontrolisati umnoporemećene ljude i djecu (suviše malu djecu ne dovoditi);

Nastojati što više činiti zikrullah, a ne biti u gafletu za vrijeme boravka u njima.

Dova

      Gospodaru pomozi nam da svoju djecu izvedemo na pravi put i da ih u islamskim istinama odgojimo jer smo pred tobom odgovorni za njih. Gospodaru daj da ih se ne zastidimo i da nas se ne zastide!

      Svemogući Allahu, podari svakom džematu džometa i vakifa, muslimana i muslimanki pruženih ruku, koji će razumjeti važnost vjerskog odgoja, mekteba i vjeronaučnog odgoja naše djece i omladine, materijalnog pomaganja vjeronauke i koji su svjesni trenutka u kojem se nalazi naš ummet.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari  

Nijaz SALKIĆ